odlagaliste

subota, 18.02.2012.

Kambodža - zemlja nasmijanih ljudi klempavih ušiju

Ima već 2 mjeseca da sam bila u Kambodži, a od silne ljenjivosti tek sad pišem.



Prošle sam godine bila zaključila kako bi valjalo svake godine otići u jednu novu zemlju, pa sam se ove godine već u siječnju riješila teškog bremena te odluke. Kineski novogodišnji praznici + hladno u Šangaju.
Neorganizirani Suputnik i Putnik Kreten (ja) kupismo karte u zadnji mogući tren, tako da nam je jedina opcija koja ne uključuje prodavanje bubrega za kartu u biznis klasi za direktan let, bila let do Phnom Penha preko Seoula. To je usput koliko i Popovača kad iz Zagreba krenete u Krapinu. Sad ću malo prostačiti o Incheonu.

PRENOŠENJE DJUTIĆARIJA PRI PRESJEDANJU NA INCHEONU (SEUL)
U djutiću na Šangajskom aerodromu alkohol je jeftin, a cigarete skoro da ne koštaju. Stoga NS i PK prije puta kupe zalihe da se ne bi svađali po putu. U ovom slučaju smo odabrali fini viskić. U Seulu nas je Korejska guska poskenirala i zapljenila viskić.
- Morat će te ostavit viskić
- Al, to je iz djutića, Pudong kesica, sve uljepljeno...
- Nije u ispravnoj kesi
- A kakvu bi vi kesu?
(počne mahat nekom kesom)
- Evo ovakvu, mi smo prešli na US standard i djutić kesa mora imati crvenu crtu, a vaša nema
- Mogu možda ja stavit viskić u tu vašu kesu i svi sretni
- Ne može

Bila sam dobro raspoložena za tlačenje aerodromskog osoblja, pa smo se jos tako malo ćaskale o tome ko ima ovlast staviti stvari u kesu i slično. Zaključile smo da je jedino rješenje (sasma logično) da ja uđem u Koreju i opet izađem, jer ću se pri tom očešati o šalter gdje su ljudi obučeni za stavljanje stvari u kesu s crvenom crtom. Za to nažalost nisam imala vremena, te je bilo neminovno da ću joj morati predati svoj viskić. Bila im je suza u oku kad je guska posegnula za njom. U tom dramatičnom trenutku sjetih se da jedino što mogu napraviti kao znak protesta jest proliti viskić (neće Korejanac na moj račun pit).
Guska mi je ukazala na za to predviđen slivnik.

Ja pretjerujem i ovo je vjerojatno standardno. Ja sam kreten koji ne zna važnost crvene crte na kesi i trebala sam provjeriti koji aerodrom po kojim standardima pakira djutićarije. Također je logično da Koreja čuva Kambodžu od Škotskog viskija kupljenog u Kini. Na povratku na istom aerodromu se nisam imala ni s kim svađati, pa sam pisala zamjerke aerodromskoj službi za korisnike.
Poslali su mi dirljiv mail s isprikom što mi je bilo hladno na dok sam čekala let, no nisu se izjasnili o crvenoj crti. Ni oni ne kuže važnost crvene crte.



Kambodža spada u niži krš (za kategorizaciju pogledati post iz Singapura). Kroz recentnu povijest su ih zezali mnogi okupatori, a onda su dobro zeznuli sami sebe. Sredili su se tek 90ih, vratili kralja i skužili da Crveni Kmeri i nisu tako kul. Danas su još uvijek očito siroti, ali uglavnom dragi i nasmješeni.
Turistima se lako snalaziti, kao i po ostalim zemljama u okolici. Kmeri štuju američki dolar, tako da lokalnu valutu vidiš samo kao kusur manj od 1$, a to budu tisuće riela. Uvijek se osjećaš bogat. Čak i Kmer babe pričaju engleski, dok mali prosjaci znaju pitati pare na 10ak jezika.

Kretali smo se po utabanim stazama; Phnom Penh - Siem Reap - Sihanoukville - Phnom Penh.
Phnom je raštrkan, nizak i topao krajem siječnja. Prvi dan je bio kineski prvi siječnja pa su Kmerci iz solidarnosti pozatvarali muzeje i dućane, pa sam se divila kičastim, kolonijalnim i osebujnim administrativnim zgradama.
Točeno pivo košta 1$.



Suza mi je bila u oku kad sam spoznala da nije otvoren ovaj velebni šoping mol, ogledni primjer suvremene Khmerske arhitekture.



K Siem Reapu smo se uputili brodom, uzivajući u pejsažu mutne rijeke i jezera. Vožnja traje 5-6 sati. Mnogo je, uglavnom bljedolikih putnika cijelo vrijeme sjedilo vani i bili su prekrasan prizor prepečenosti na kraju puta. Jedan je lik imao bijele krugove od slušalica oko ušiju. A žene se na plažama brinu oko crta od kostima, pih!

Angkor Wat je razlog zašto ljudi završe u Siem Reapu jer je to jedna (više manje) selendra. Selendra koja je toliko popularna da smo jednu noć spavali na krovu hotela jer nije bilo slodobnih soba.



Hramovi su prekrasni, pa ću samo metnuti slike jer nisam baš poetična pri opisivanju ruševina.



Bazen za Olimpijadu Angkor 1152. godine. Hrvati nisu sudjelovali jer su se odmarali od klesanja Baščanske ploče.



Ovaj hram kojeg znate iz Lare Croft (kao niste gledali to smeće, ha) je Angkor Thom. Razlikuje se od ostalih po tome što ima ona jeziva hramojeduća stabla. S arhitektonskog stajališta, mislim da bi to bilje trebalo sasjeći jer se hramovi ionako raspadaju. S botaničkog stajališta, mislim da bi to bilje trebalo sasjeći jer je gadno. Općenito mislim da bi to bilje trebalo sasjeći.



Iznenađujuća uniformnost oblika ženskih grudi na reljefnim prikazima svjedoči možda o kmerskim silikonima ili nemaštovitosti samih umjetnika. Ili je samo jedna teta htjela pozirati gola. Drolja.



Nacionalni sport starih Kmera bijaše povlačenje zmije. Okamenjena verzija toga je jedan od najpopularnijih rukohvata na mostovima.

Kambodžanske plaže po Sihanoukvilleu me nisu posebno impresionirale, priča se da valja otići na otičiće okolo. Otočiće su naravno bili bukirali mudri ljudi koji planiraju svoja putovanja, pa smo završili u strašnom mjestu koje se zove rizort.



Rizort je među tipovima smještaja ono što je shopping mall među dućanima. Generička tvorevina sa svojom mikroklimom i kontroliranim pristupom. I plažom u ovom slučaju. Ako spavaš po krovovima, lijepo je poneki dan biti u čistom i udobnom smještaju, kao što je zgodno parkirati u garaži šoping centra ako pada kiša. Osim toga, obje su mi tipologije mnogo mrske. Resorti su kao i one biljke na hramovima, kad uniste ono oko sebe, sami neće biti atraktivni.



Tijekom komtemplativnih razdoblja putovanja, tj tijekom truckanja u sporim prijevoznim sredstvima, ponovno sam bila tužna što je Europa zakinuta za malo tropa u blizini, kao što ih imaju Amerika i Azija. Baš bi bilo sjajno da je odmah južno nekoliko toplih zemalja gdje su se ljudi prestali klati pred dovoljno dugo vremena. I mnogo otoka. Sto je Europi južno? Sahara, Darfur, Monrovia i somalijski gusari, sve bolje od boljega. Totalno traćenje tropskog pojasa.



Oda godini zmaja.

utorak, 27.12.2011.

Strah i trepet u Singapuru

Po Natašinoj podjeli azijskih zemalja, one se dijele na ping zemlje i krš zemlje. Ping i krš se nadalje dijeli na viši, srednji i niži, tako da je viši ping najnaprednija a niži krš najnazadnija zemlja. Ovo je najznačajnija klasifikacija ičega nakon binarne nomenklatrue Carla Linnea.

Krš zemlja je Indija, i to niži krš. Laos također. Vijetnam i Filipini srednji krš. Ping zemlje su one gdje svako malo cuješ 'ping'. Tu te raznorazni senzori upozoravaju na strašne opasnosti poput stepenica (Japan, viši ping). Juzna Koreja bi bila srednji ping.

Nakon putovanja u krš zemlju, vratiš se sa živopisnim doživljajima i slikama blatnjave djece, mršavih pasa, ogromnih gužvi i čudnih znakova koje nitko ne poštuje. Iz ping zemljalja imaš čiste, lijepe i kvalitetno kadrirane fotografije jer ti nitko nije skakao po glavi dok si slikavao.



Singapur je viši ping. 5 milijuna ljudi na povrsini manjoj od 2 Brača živi u miru i slozi, kao mali leteći medvjedići. Strašne stvari poput žvakalica (buntovna mladež navodno subotom ide žvakati žvake u Maleziju), grafita i ne potezanja vode nakon kakanja su zakonom zabranjene. Kriminala skoro pa i nema, a ako ga i ima, nećete o tome nikad ništa čuti.
Smrtna kazna se navodno uveliko primjenjuje, ali samo ako je zaslužite, tako da oko toga nema ništa sporno i narod ne treba detaljnije obavještavati o tim uznemirujućim stvarima. Tako da ne razumijem čemu prigovori da nema slobode medija/kritiziranja vlasti kad se nema što kritizirati. Oops, jel mi ovo pobjegla rečenica iz posta o Sjevernoj Koreji?



Stanovnici su sretni i zadovoljni jer mlate pare (3,5 puta veći GDP po stanovniku od Hrvatske), a oni koji ne mlate (link na članak), mogu uživati u vječnom ljetu Singapurskom, na otoku koji skoro i nema prirodnih plaža.


Kazu ljudi da je Singapur krasno mjesto za život ako imaš djecu. Kvaliteta života je visoka, škole su dobre, sve je čisto i jako je sigurno. I onda mali Singapurac nakon sretnog djetinjstva u domovini otputuje u krš zemlju, na ulicama Manile skuži da noževi ne služe samo za mazanje maslaca na kruh, pobjegne natrag u hotelsku sobu, sakrije se ispod kreveta, udahne nešto prašine, te umre.
Iako je sve lijepo i idealno, SMRT vreba na svakom koraku.



Nekih opasnosti niste ni svjesni, pa je jako lijepo što vas upozore na njih...



ukoliko se ne vidi natpis ispod drvca, evo uvećani prikaz...drvce ubojica!



Također se ponekad možete zbuniti znači li mali crveni čovječuljak na semaforu da smijete preći cestu ili ne. Koliko ste puta zbog toga prešli cest na crvenom? E, Singapurac vas i tu čuva od opasnosti lijepim i jednostavnim opisom ponašanja na semaforu.



Nakon što sam valjano posrala njihovu opsjednutost čistoćom i sigurnošću, moram priznati da je Singapur krasna destinacija za jedan produženi vikend, pogotovo kad zahladi u Shanghaiju. I kad plivaš o ovom perverznom bazenu na 50 i nekom katu hotela...





i s jedne strane gledaš na jednako perverzan plutajući stadion



a s druge strane (to već zahtjeva premještaj u đakuzi) na botanički vrt u izgradnji...



Također je lijepo otići u Little India i vidjeti Singapurce Indijce u sređenom i čistom naselju, vidjeti kako se street food može ukrotiti i pričati s random Singapurcima Kinezima na engleskom. Specifičnom engleskom, ali ipak razumljivom. Prilično mi je bila zanimljiva i stambena arhitektura brutalističkog oblika s gej fasadama.





Zanimljiv je ovo azijski otok reda, rada i niskog poreza. I divne multikulturalnosti gdje uglavnom Indijci/Filipinci/Indonežani čiste, voze i uslužuju. Da se kojim slučajem dogodi nešto Velikom Vođi Stabilnom Singapurskom Dolaru, vjerojatno bi nestala i polovima stanovnika.
Atrakcije tipa world’s largest airport slide su po mom mišljenju na razni stabla obljepljenog žvakama.
Sim City za privremeni boravak ili kratki posjet.
Ili da umlatite pare.
A opet.... toplo je cijele godine...hmmm....

nedjelja, 21.08.2011.

Hit ljetna destinacija - Pyongyang!

Stari je narodni običaj da se ljeti uzme godišnji odmor i ode na plažu. U Kini se baš i ne njeguje ta tradicija. Na plažu se ide zimi, negdje gdje je tada ljeto, a ljeti se ide kući, gdje je vjerojatno također ljeto.
Ja sam pak čula da postoje lude ljetne zabave na splavovima po Taedongu, pa sam se zaputila u Sjevernu Koreju.

Suprotno uvriježenom mišljenju, tamo uopće nije komplicirano otputovati. Iz Kine. Samo treba imati kinesku vizu koja nije single entry, te se priključiti grupi veselih kineskih turista koji u velikom broju redovito pohode tu prijateljsku zemlju.
*kineski turist – Kreće se isključivo u grupi, jede u 1200 i 1800 makar padale sjekire, treba uvijek imati pristup vrućoj vodi, budi se u 0530, liježe u 2100, slika sve što može i smije, u vlaku igra karte te sa sobom uvijek nosi hranu za slučaj nužde. Iz ovog iskustva primijetila sam i da ne pomiče sat na lokalno vrijeme, nego zadrži kinesko.

Putovala sam sama, jer su potencijalni suputnici uglavnom bili nezainteresirani za tu destinaciju ili su išli kući ili su Amerikanci.

štaš tamo? (Južnokorejanka)
ajme, što te nije strah? (Hrvat)
why? (uglavnom)
a ne bi dušo možda radije u Južnu, kad ti se već ide u Koreju? (mama)

Dakle putovati se može samo ugrupljeno, i kad uplatite aranžman, pare vam tamo skoro ne trebaju. Nema birtija osim hotelske, nema slobodnog vremena za vrludanje po gradu, a jedini dućani u koje zađete su samo za strance i primaju samo strane valute. Grupa je dobila korejskog vodiča koja priča kineski, ja extra vodiča koji nabada engleski, a imali smo i jednog regularnog kineskog.
Kupila sam skoro sve suvenire koji se mogu kupiti, a to su – cigarete, boca odurnog alkoholnog pića, značka sa zastavom, korejski štapići za jelo, gadna lutkica u narodnoj nošnji, te par knjiga s interesantnim idejama. Preskočila sam samo slike i ginseng.





da sam kupila ginseng, te ga konzumirala, s 50 bi izgledala kao dijete, sa 60 kao tinejđer, doživila bih 120, muž 100, a krava 400... ovako cu uskoro navršiti 29, izgledam kao da imam 30, nemam muža ni krave


Prije puta sam bila upućena da ne smijem u zemlju unijeti mobitel, usb, mp3, mp4 i slične stvari, kao ni novine, pornografiju i materijale političkog sadržaja. To mi je jako teško palo, jer mi je hobi preobraćivati lokalno stanovništvo, tako sam u Laosu seljacima govorila da kupuju dionice Atlantske plovidbe umjesto kukuruza, a Hindusima u Indiji sam pričala o božanstvenom okusu goveđeg odreska.

Krenuli smo vlakom iz Dandonga, kineskog graničnog gradića kojeg od SK dijeli samo Yalu rijeka a spaja samo jedan most. Noću je korejska strana totalno mračna, dok je kineska opremljena outdoor disko rasvjetom. Teško mi je reći koliko treba do Pyongyanga jer smo odmah po prelasku mosta čekali drugi vlak, pa carinu, pa je drugi vlak povremeno zastajkivao uslijed nestanka struje. Na regularnim stanicama orile su se borbene pjesme s megafona. Između stanica je prekrasna priroda, ljupka sela (ne zezam se), rižina polja i kukuruz. Gdjegod je moguće vidjeti dalekovod. U vagonu smo imali portrete Dragog i Velikog Vođe da budno motre na nas.






priroda... društvo se skriva


PYONGYANG
je baš fin grad. Ili sam možda očekivala čisti očaj, pa mi se sad čini da nije tako strašno. Ima velike avenije, monumente, dosta zelenila, relativno nezagađenu rijeku. Zgrade su tek prosječno ružne; one tipa Palača naroda i slične su malo gadne, ali generalni dojam je sasvim pristojan. Stambena arhitektura je ponekad toliko pojednostavljena da se naše soc zgrade doimaju poput razvijenog rokokoa.








razigrana fasada pjongjangškog stambenjaka

Krasna stvar je što uopće nema prometnih gužvi jer baš i nema auta. Malo je jezivo kad shvatiš koliko ljudi pješači, jer je čak i biciklo rijetka zvjerka. To se može protumačiti kao prednost kad se želite slikati nasred glavne avenije.






raš aur

Pitala sam se ima li smisla znak za pješački prijelaz, ili bi pak prikladnije bilo imati znak 'mogućnost prolaska motornog vozila' na pojedinim mjestima.

Budući da ugrupljen putuješ kao ovca, vidjela sam stvari koje treba vidjeti, a nisam vidjela one koje ne treba vidjeti. Dakle, posjetila sam monumente krucijalne u razvoju Demokratske Narodne Republike Koreje... Beee beee

Npr nekakva palača, uklesana u pećinu i dekorirana mramorom. Unutra su izloženi pokloni Vođi od stranih delegacija.







77' je Tito poklonio Velikom Vođi tabakeru (nije se baš iskazao), 2002. Putin je pak Dragom Vođi dao pušku. Bilo je zabranjeno slikavati unutra, tako da sam se svojski trudila da zapamtim uzvišeni osjećaj dok sam prolazila pokraj vitrina punih propetih konjića, zlatnih tanjura, tigrovih koža, setova za čajeve, te par kompjutera i auta. Vrhunac je soba s voštanom figurom Velikog Vođe kojoj se valja pokloniti.

Kod važnijih znamenitosti bi mi uglavnom bio ponuđen lokalni vodič koji priča engleski jer sam (čini se) odudarala od svoje grupice Kineza. Nakon nekog vremena mi je to postalo dosadno pa sam ih odbijala uz ispriku da razumijem svog kineskog vodiča. Tako sam ostala zakinuta za poneku propagandnu poruku. Posjetili smo i granicu s Južnom Korejom, koju sam prije 2 godine posjetila s južne strane. Nisam odbila vodiča, pa sam napokon saznala istinu o DMZ.





mirovni pregovori s Amerima u Panmunjeomu






ljupka vodičica kroz kuću gdje je Veliki Vođa pojeo prvi čokolino... baš smo se fino naćaskale, uglavnom o modnim trendovima u Sjevernoj Koreji, s posebnim osvrtom na hit frizure ovoe sezone.






pjongjangški Tian'anmen... mrcina od trga sa slikama Marxa i Lenjina na okolnim zgradama...i mrcina od Kineza sa mnom






s jedne strane trga je rijeka (na kojoj na kraju nisam nasla ni jedan splav sa žurkama), a preko rijeke je spomenik Juche ideji s vatricom na vrhu





pogled na istu vatricu noću iz hotela

Vatrica je jedna od rijetkih osvjetljenih objekata noću. S druge strane je bio pogled u manje više mrkli mrak. Javna rasvjeta postoji, ali upaljena su tek poneka svjetla do ne baš kasno.
Od ostalih neobičnosti izdvojila bih da svaki odrasli građanin uvijek nosi bedž s likom Dragog Vođe.
I čudno je vidjeti grad bez dućana i kafića. Primjetila sam neke obrte tipa frizer ili cvjećar u prizemljima zgrada, ali nema nikakve oznake da je to tu, samo primjetiš da nekoliko djevojaka frčka šiške drugim djevojkama. Valjda ih je frka ih od oglašavanja bilo čega osim Vođinih portreta i ideja.






srećom postoji infrastruktura za oglašavanje, tako da će jednog dana biti lako zamijeniti Juche u Just do it!






lokalno pivo...pristojno




tradicionalni obrok

Jedući treći dan za redom nekakve kupuse na 1001 način, uočila sam golemi potencijal za dijetalni turizam u Sjevernoj Koreji. Hrana nije baš ukusna i nema je u izobilju. Nema mekdonaldsa ni sličnih nezdravih brzogriza ako vas uhvati kriza. Nema interneta pa nećete cio dan provesti nezdravo sjedeći pred kompjuterom. Ako se skompate s lokalcima, možete im pomoći pri poljodjelskim radovima pa ćete vjerojetno kopati motikom jer nikakav traktor nisam vidjela. Kopanje troši mnogo kalorija. Hodat ćete mnogo na čistom zraku. Uspjeh je zajamčen.

Hajlajt putovanja (zaista) je bio Arirang (mass games, slet), koji se održava u kolovozu i rujnu na stadionu Rungredo May Day koji ima najveći kapacitet gledalište na svijetu - 150 000. Kakve god ideje propagirali, impresivno je vidjeti savršeno koordinirane tisuće ljudi. I one s kartončićima u gledalištu koji stvaraju slike. Uopće mi nije jasno kako uspijevaju biti tako sinkronizirani.
Nakon 2 dana buljenja iz vlaka/busa u ljude koji hodaju kroz pustopoljine i polja riže, slušanja priča o stvarima za koje ja mislim da nisu točne, provjeravanja imaju li drveća koru, brojanja i procjenjivanja koliko ljudi si može priuštiti vožnju podzemnom, ta večer je bila i jedini trenutak kad sam osjetila nekako normalnu atmosferu, da su ljudi ljudi kao i svi drugi. Igara, ako već nema kruha.

srijeda, 14.07.2010.

Obavijesti o kretanju brodova po Yangtze rijeci na relaciji Chongqing – Yichang

Prvo da se zna, Kinezi je zovu ChangJiang tj duga rijeka. Maštovito.

Razmišljala sam zašto ne volim rijeke. Možda odrastanje uz more rezultira nekakvim prijezirom prema ostalim vodenim površinama. Rijeke se nekako ograničene, gore nego autoceste, jezera uglavnom preveć krotka, potoci su zakurac, a o lokvama da i ne govorimo. Ponornice poštujem.
Ako se kupaš kod ušća, znaš da je tu došla sva živa i ostali metali ispušteni duž toka, čak i vučja slina, ako su vuci pili kod izvora vodu. Ako se kupaš u Kaštelanskom zaljevu, vjeruješ da je svo zagađenje nošeno čudesnim morskim strujama izašlo kroz onaj procjep između punte Marjana i Čiova.
Očito je da sam imala i previše vremena za razmišljanje jer sam se zaputila sama 2 dana brodom na relaciji navedenoj u naslovu. Osim nešto sitno po Mekongu, do sada sam po rijekama išla uglavnom poprečno,
I to ima više smisla.



Ovo nije moje plovilo nego susjedno, ali mislim da je bilo jako slično. Osim što nisam imala ove fensi stolne lampe.
Nisam imala cimera pa sam vrijeme provela buljeći u rijeku, gledajući filmove, pijući pivo, pušeći, i analizirajući riječni promet. Govorimo o najvećoj Azijskoj rijeci, pa se zaista svašta njome prevozi.



heroin



kokain



vegeta s dodatkom fosfora, prilagođena kineskom tržištu



tamna tvar



i državne tajne



pokušala sam skužiti gdje ChangJiang ljubi nebo, ali mi nije baš išlo

Držim da me snubio kineski mornar zadužen za registriranje stranaca na brodu. Rekao mi je da sjajno govorim kineski što je notorna laž i da sam lijepa, što je isto daleko od istine. U Veliku crvenu knjigu za registriranje stranaca na brodu upisala sam se sama jer su mornaru malo zapinjala latinicna slova. Nije bilo drugih stranaca na brodu.
Kineski mornar zadužen za registriranje stranaca na brodu navratio je još dvaput da me pita jel sve u redu.
Ništa se nije zbilo s kineskim mornarom zaduženim za registriranje stranaca na brodu.

Što se još može vidjeti putem?
Prirodu prosječne ljepote i gradove prosječne ružnoće. Noću tvornice izgledaju prejebeno jer su čudno osvijetljene, i nekako jezive. Unatoč mom antiriječnom stavu, zanimljivije je nego relacija Split – Ancona.



priroda



i društvo


Po turističkim vodičima, glavna atrakcija su Tri klanca/Three Gorges/San Xia...mislim atrakcija, samo se rijeka sužava i obala je skoro okomita. Pih.



Kad u hotelu dobiješ sobu s pogledom na zid onda je to kao gofno, a ovo je kao lijepo.
Pogotovo kad se uklaniš tijekom noći pa nema signala za teve, pa propustiš polufinalne utakmice:)

Moj hajlajt je istoimena brana koja se proteže odavde do vječnosti.



HE Peruča



čini mi se da još uvijek raste



stupovi društva

Zastala sam još u Wuhanu gdje sam upoznala lokalne znamenitosti poput birtije gdje je pivo 5yuana i Kineza koji je poševio 500 žena, sve uz pratnju čovjeka koji je u čast Maa preplivao ChangJiang.

Ponovno razvila golemu ljubav prema Kini koja nije Šangaj.
I šlampavim Kinezima koji nemaju dodira s turistima.

nedjelja, 23.05.2010.

Ćiro laže

http://www.jutarnji.hr/s-cirom-u-sangaju--sine--ostalo-mi-je-jos-pet-godina-zivota/788441/?pageNumber=1#page_1

nije uvijek pun stadion



ovo je, kao što možete pročitati na slici dolje, utakmica Shangahi Shenhua - Hangzhou Lucheng
prije nekih mjesec dana



al da ga vole, vole

utorak, 27.04.2010.

EXPO preview day

Jucer je bio probni dan, poznatiji kao privju dej.
Tada puste samo 200 – 300 000 ljudi pa da svi malo treniraju funkcionira li to sve uopće. Kinez je svoj dio posla odradio prilično profesionalno. Tri linije metroa voze do ulaza, na samom ulazu je 60ak ulazića, milijun sikjuritija. Avenije su velike i prohodne, mnoštvo zahoda, Kinezi informatori uslužni i pristojni sa simpatičnom razinom znanja engleskog jezika.
Moja slobodna procjena je da treba oko 5 dana da se sve pogleda.
Malo sam se igrala u google earth jer me danas bole noge, pa sam evo skužila zašto uljepivši područje expoa na Zagreb.



Ekipa u sastavu LJ, Laoshu i ja krstarili smo kojih 6 sati...
Laoshu nije ni znao što je to EXPO pa smo mu morali sve objašnjavati. On je inače rođen u IKEI.



Laoshu i kineski paviljon

Postoje autobusi unutar sajta. Električni su i pune se na stanicama tako da izbace pipak s krova koji dotakne neke rašlje na stanici. To su zapravo povremeni trolejbusi.
Ako želite ući u većinu paviljona treba strpljenja i vremena. Jučer ih dosta još nije bilo otvoreno, pa su redovi za ove otvorene bili jezivo dugi. Neki još nisu dovršeni, kao recimo, khmm, hrvatski.



Praktični Japanci su lijepo napisali procjenu vremena čekanja. 3 sata ako se ne vidi na slici.



Laoshu: ja bi u Australski paviljon
ja: jesi ti normalan, pogledaj koliki je red!
toliki je i bio red za sir u ikei, svaki dan sam čekao satima
ali onda sam te ja kupila i dajem ti sir svaki dan, budi zahvalan
ja bi u Australski, čuo sam da u Australiji ima miševa velikih kao ovca, te da ih ljudi poštuju
ajde Laoshu, evo vodim te u Sjevernokorejski



pričali su mi kolege miševi da je Pyongyang jako opasan grad
čula sam i ja te priče, neboj se Laoshu, Shanghai je siguran za vas, mnogi miševi žive u toplim domovima, zajedno s ljudima, ovdje se miš poštuje



Laoshu!!! izlazi iz danskog paviljona!!!!
a baš je lijep i bijeli i podsjeća me na ementaler
arhitektonski si nedorastao



cio dan bih se igrao u ovom paviljonu, cijela bi mi obitelj mogla živjeti u njemu, jao koliko rupaaaa. a kad ćeš mi pokazati paviljon svoje zemlje
evo, brzo ćemo, khmm, amo malo gledati ove siromašne zemlje da ti ne bude šok
ti si mi rekla da Hrvatska nije siromašna zemlja
to je točno, a nismo siromašni jer znamo na čemu treba štedjeti, recimo na expo paviljonu



zašto je Egipat u europskom dijelu i jel im možda Nike sponzor?
nemam pojma Laoshu, ne kužim ja ni zašto je Izrael na Eurosongu
baš je Europa čudan kontinent
ma da, baš jesmo, pogledaj si svoj Macao



životinja kao forma u arhitekturi je neopravdano zanemaren koncept, nitko nas nakon Venturija nije cijenio
Laoshu nije vas ni Venturi cijenio
je, ali ga je bilo sram priznati
uostalom expo građevine graniče s pojmom 'arhitektura'
da, i miševi graniče s pojmom 'kućni ljubimac' ali isto žive u kućama



kakva je ovo muzika?
to je Rumunjska narodna glazba i vidiš tamo su plesači odjeveni u narodne nošnje i plešu nacionalne plesove
njima su janjeće kožice narodna nošnja?
e
smotra folklora
Laoshu, oni tako prezentiraju svoju zemlju



ovaj mi je super
bravo Laoshu, razvijaš ukus za arhitekturu
ma samo zato sto me podsjeća na puno mišjih brkova



jaooo koliko bi miševa imalo krov nad glavom u ovoj fasadi, briljantno



vidi Laoshu kako je Oman vješto koketirao spojem kuće i broda

a šta je ovo?
Laoshu, ovo ti je Njemački paviljon, koji će se poslije expoa rastaviti, to je čisto bacanje para



(Laoshu ROTFL kad je čuo da će se ovo srušiti)



što ste svi vi Europljani potekli iz Ukrajine?
Laoshu kretenu odakle ti ta ideja?
pa vidi, na paviljonu je mapa i piše da je 5600 BC bila poplava u Ukrajini i onda su se ljudi razbježali po Europi i Bliskom istoku
pa Laoshu, mislim da nije bili baš tako
ja vjerujem ukrajinskom paviljonu
znam, vjerovati će i 500 000 000 milijuna Kineza koji to vide



baš mi je drag ovaj slovenski, ima boju sira
Laoshu, ne sprdaj se s fasadom
jel to ona zemlja koja vas jebe s nekim zaljevom i ulaskom u EU?
Laoshu!!! kakav je to rječnik?



eno ono tamo crveno lijevo je Hrvatska a ovo ispred Luxembug, vidi, već im je hrđav
vodi me da vidim tvoj paviljon!
ček amo nešto siromašno i neorganizirano prvo, da ti snizim kriterije



Angola recimo
jel to ona mala afrička zemlja s manje od 4000$ GDP per capita koja je imala građanski rat?
je, čekaj da nađemo nešto stvarno jadno

evo Laoshu, Sveti Vincent i Grenadini i Saint Kittis and Nevis





pa dobro, nisam ni znao da su to države
Laoshu neznalico jedna kineska
ja sam Šveđanin
a jesi kitu, rođen si ovdje
IKEA miševi imaju dvojno državljanstvo
Kina ne dopušta to
miševima dopušta, nego gdje je više taj hrvatski?



Laoshu zašto se ne želiš slikati ispred hrvatskog paviljona? zasto bježiš? šta ti je Vanuatu bolji?

ponedjeljak, 29.03.2010.

Fear and loathing in Vietnam and Laos

Epsko putovanje u dvije navedene zemlje od planirana 2 tjedna razvuklo se na mjesec dana i dijeli se na dva dijela. Prvi je lijep i turistički, a u drugom dijelu uslijed pasoško viznih zavrzlama ja razvijam mržnju prema zemlji Vijetnam, narodu vijetnamskom s naglaskom na turističke djelatnike i one maloumne kretenske imbecile koji lupaju pečate na graničnim prijelazima i imaju fetiš na prazne stranice; kreće slijed kašnjenja letova, kradljivih taksista, soba s doručkom koje se pretvaraju u sobe bez doručka i prozora, uto dođe i pms, te oko 40 celzijusa s vlagom u zraku u Sajgonu. Priča završava mojom neopisivom srećom stupivši ponovo na kinesko tlo i odlukom da više nikad ne stupim na vijetnamsko tlo, makar mi Prickera u Hanoiju dodjeljivali. Laos je super.



lijepi Lao

MAPA PUTA
Shanghai-Nanning (Kina) -Hanoi-Danang-Hoi An-Hue (Vijetnam) -Vientiane-Vang Vieng-Luang Prabang (Laos) -Hanoi-Ho Chi Minh City-Hanoi (opet Vijetnam) -Nanning (Kina)-Shanghai

CIJENE
Najjeftiniji smještaj – soba u Vang Viengu (Laos) 5$, dakle 2.5$ po osobi, čime je oboren dugo držani rekord od 2€ u Melaki.
Najdžaba pivo – točeno bljutavo hanojsko na ulici u Hanoiju, čaša od oko 0.35 - 4000 donga, što je oko 0.2$.
Najdžaba obrok, a da je bio super – 50ak kn u Hoi Anu (riba, lignja, povrće, 2 voćna sokića za putnog dečka i 2 piva za mene).
Generalno je džaba, ali zašto postoje turisti nego da im se sve naplaćuje troduplo. Zanimljivo je da se baš i ne da cjenkati. Jednako je zanimljivo da ne postoje objektivne turističe informacije unatoč hrpi turističkih ureda. Objektivno znači da mi kaže koliko košta recimo bus i vlak, koliko traje pa da ja sama odlučim. Preporuke se najčešće temelje na proviziji koju dobijaju od pojedinog prijevoznika. Ipak, za vlak je lako jer odeš sam na kolodvor i kupiš i jebeš im mater kad skužiš koliko su ti uzeli kad si prvi put kupovao, mlad i nevin, preko dobre tete u agenciji.



napokon zemlja gdje je kava jeftina a dobra...doručak kod Tifanija u Danangu

OBORENI REKORDI
Okušala 15 vrsta lokalnog piva, okušala 33 sata konzekutivne vožnje vlakom (Hanoi – Ho Chi Minh), 9 ljudi u kupeu za 6 (jedna četveročlana obitelj je kupila samo jednu kartu), drznula se voziti skuter 70km (do tada mi je bio rekord 3m), prvi put se vozila u avionu u biznis klasi jer smo gotovo zakasnili na ček in pa su nas unaprijedili, prvi put se rasplakala na graničnom prijelazu, oboren rekord sporoće prijevoznog sredstva (više njih, uglavnom u Laosu)...



NANNING
je kineski grad u kojeg ćete zaći jedino ako putujete u Vijetnam, pa od tamo uzimate vlak, jer je tako jeftinije. Tamo nema ništa zanimljivo, ali smo ga mi jako voljeli. Ima najbolji mogući hostel (Lotusland). Ako se baš trudite, naninška atrakcija može biti Renmin park gdje je nedjeljom veselo i puno ljudi. Zabaviti se možete brojeći parkovne aktivnosti koje kod nas ne bi bile moguće zbog higijensko-sigurnosnih propisa. Gulubinjak u kojeg možete staviti dijete da tlači golubove (Nataša ne diraj golubove, oni prenose bolesti), mostovi bez ograde (Nataša ne približavaj se obali, upast ćeš u more/rijeku/jezero), razne životinje po livadama na uzici (Nataša ne diraj kozu ugrist će te)... Može se i pucati iz puške.
Ima i noćna food street koja je super i džaba.
Ima i turistučki ured gdje je djevojka toliko stidljiva da komunicira preko gugl translejta sa stranim mušterijama iako mušterija nabada kineski. Jednom joj je izletilo tomorrow pa se sva zacrvenila.
Ima i jedna poštena teta taxist koja nas nije htjela povesti jer je naša željena destinacija bila preblizu.







zahod u naninškom hostelu -how does it feel like to let forever be?
ova je slika inače predmet velike rasprave između LJ i mene, dakle vide li se meni mudante ili ne?

HANOI



ulična koka, Hanoi

Kao što smo ustvrdili u uvodu, Vijetnamci su ružni, prljavi i zli, pa im je takav i glavni grad. Ima motora koliko i stanovnika, i prelaženje ceste je uvijek novi izazov. Kinez je mala maca u prometu prema Vijetnamcu.
Posljedica 1000 godina kineske okupacije je da ljudi šetaju okolo u piđamama, jedu svi u isto vrijeme, uglavnom onaj odurni pho, uzgajaju bar jedan dugi noktić za kopanje nosa, te imaju sveprisutnog oca nacije (Mao/Ho).
Vijetnamke imaju veće sise od Kineskinja. U Saigonu su droljastije.
Pohodili smo Hoov mauzolej, no ja sam bila nedolično odjevena pa je njegov balzamirani leš vidilo samo putni dečko LJ. A meni to balzamiranje baš fora.



unutra je Ho, kaže LJ

Otišli smo vidjeti i Ha long bay, jer je to super i kul kao i mi. Lijepo je. Hrpa otočića. Hrpa turista. Spavali na brodu.
Vijetnamci inače pišu latinicom jer su im kineski znakovi prije 100ak godina postali prekomplicirani.



HUE, DANANG, HOI AN
Velika prednost centralnog Vijetnama je da kuhari nisu cijepljeni protiv korištenja začina kao na bljutavom sjeveru. A čak se i diče na jelovnicima da ne stavljaju msg (monosodiumglutamat).
a) moš mislit kako ga ne stavljaju
b) nije msg nikog ubio
c) msg je super
Hue (ne čita se hju nego hue) i Hoi An su turistički, Danang nije, i već pogađate, nama je Danang najdraži. Opet ista priča, nema se šta vidjeti, ali je super. Ima plaža. Kineska plaža. China beach.



tropska plaža s palmom



LJ amo se kupat
A koju kitu je ona zastavica tamo? Možda je zabranjeno
A piše nešto ispod, ali na vijetnamskom
Možda je opasno
Onda bi bila zastavica s mrtvačkom glavom
Pa ima neka crna tamo dalje
Amo se mi okupat, ti slikaj ono šta piše pa ćemo poslije gugltranslejtat
(bilo se nešto kao opasne morske struje)

RIBARSTVO U CENTRALNOM VIJETNAMU



koriste praktične okrugle brodice... krma i pramac su sooo last year



ponekad love na suhom, ili ako je magla u mutnom

SAIGON aka HO CHI MINH CITY
Bolji od Hanoija, ali bilo je prevruće za ikakve akcije i istaživanja, osim pijenja kafe te hranjenja.

TURISTI
Značajni postotak turista otpada na prilično stare ljude i to neugrupljene. Bili smo upoznali simpatičan olinjali par Nizozemaca koji su nam preporučili Kostariku kao odličnu destinaciju za gledanje ptica. Nakon par dana opet smo ih sreli na nekom autobusnom stajalištu ali nas nisu prepoznali (Alzheimer, pretpostavljam). LJ je bio pogođen. Mislili smo da su nam oni sad prijatelji.
Sljedeća skupina su tjestaste pretile amerikanke te britanke, koje se često odijevaju tako da im možete vidjeti oko 75% sise jer tako odvlače pažnju od golemog dupeta. A ako imaju čedniji dekolte onda se jamačno može smotriti oko 50% dupeta. Primjerci najzastupljeniji u Vieng Vangu, što je laoška parti destinacija za mlađe punoljetnike. Zrče. Zbog njih su Vijetnamci i Laoščani naučili peći pice i burgere.



samo da razbijem tekst slikom - cepanje leda iz kocke u kockice

Viđen je i određen broj mističara. To su oni koji se traže (u Indiji sam ih sistematizirala pod ayuruvedični stranci). Odlikuju se tetovažana na pismu kojeg ne znaju čitati te pirsinzima. Često hodaju bosi i mistični su. Jedu samo lokalnu hranu.
Dugoprugaši su oni koji putuju već mjesecima i putovat će još mjesecima. Oni znaju sve, gdje je najbolja masaža u Bangkoku, koliko košta taxi u Vientianu, pod kojim kutem moraju biti sunčeve zrake kad se razgledava Angkor wat te kako zapravo izgleda spring rolica. Ako su skandinavci, onda su bili u Dubrovniku i sviđa im se.
Ima naravno i onih bezličnih. Najčešće parovi s velikim fotićima. Oni za večeru naruče viner šniclu i pomfrit. On nosi košuljicu, a ona dugu haljinu. Onda ona njega fotka s pola metra udaljenosti dok on jede viner šniclu, gotovo mu okrznuvši nos prevelikim objektivom. Onda on poslije pošalje mami u Hamburg na mejl tu sliku i kaže 'vidi mama jedem viner šniclu u Sajgonu!'. Mama mu za par dana odgovori da se nada da mu je ipak još uvijek draža ona viner šnicla koju mu ona spremi. On odgovori da naravski da je i zahvali joj što mu je prije puta poklonila nepromočivu torbicu za pasoš za oko vrata.

RADOSTI HRVATSKOG JEZIKA
Da, to je ono kad ogovarate sve živo i neživo oko sebe s nadom da jugoistočni Europljani, znani i kao Balkanci, nisu potegnuli do Jugoistočne Azije. Samo treba izbjegavati internacionalno razumljive riječi.
Npr ne 'vidi onog Amerikanca', već 'vidi onog iz sjedinjenih država' ili 'onog iz zemlje koja voli bombardirati druge zemlje' kako ih je LJ definirao dok smo šetali muzejom posvećenim vijetnamskim žrtvama američkog bombardiranja. Novi Zeland je recimo otočna država u pripizdini s puno ovaca, Australci su iz zemlje s klokanima...

Lj, onaj tip što je sjedio na kompu do tebe je na ekranu imao sken pasoša nekog Dejana kojem prezime završava na ić.
A jel bila njegova slika?
Nisam sigurna jer sam se koncentrirala da pročitam ime.
Pa valjda bi nam se obratio da nas razumije.
Da, pogotovo nakon što sam ja rekla da sigurno ima malu kitu kad ima onoliki objektiv.
Koji pasoš?
Njemački.
A valjda je druga generacija.



kraj LJ-a uvijek zanimljivi likovi na susjednom kompu - monk macan

LAOS



Laos je sirota zemlja koja nema ni more ni željeznicu, a ni cestovnom mrežom se ne mogu baš podičiti. Da nemaju kompjutore pomislila bih da ih je posljednjih 30 godina razvoja tehnike i tehnologije sasma zaobišlo. Ili 40.
U Laosu je prirodni voćni sok jeftiniji od onog industrijskog u boci.



Vientiane (glavni grad) izgleda prilično seosko, osim što ima jedan bulevar s 3 trake koji završava slavolukom. Ne znam točno zašto je postao turistički kul. Ali je lijep i ljudi su dragi i smješe se. Tumačim to time što su budisti. Iako je Narodna demokratska republika Lao komunistička država. Jezik je meketaviji od Tajlandskog a pismo jako slično. Dok oni izgovore jedan samoglasnik prosječna lajava Splićanaka može izgovoriti cijelu rečenicu. Tajland im je inače odmah s druge strane Mekong rijeke.



U Laosu se ljudi još nadaju naći zlato tko što procjeđuju rijeku košarama.
Ima i anegdota o cementari koja je na poleđini jedne novčanice kipa i ponos je nacije. Kada je bila sagrađena, bila je toliko posebna i važna da je bilo zabranjeno slikati ju, da se možda moćni neprijatelj ne bi domogao vrhunske tehnologije. Ali su je stavili na novčanicu.



bar su u jednoj stvari napredniji od nas - plastične vrećice se ne bacaju, već peru...essence of sustainability

Isli smo busom Hue-Vientiane. 20ak sati, ali nije to daleko, samo je brdovito i ceste su loše. Prvo krenuli super luksuznim sleeper busom, divota. Onda oko 2 po noći prekrcavanje u obični, kojim prevoze i vreće riže. Imali smo sreće da nam je neka sitna djevojka ustupila svoje mjesto a ona otišla na naše gdje je u podnožju (ono gdje inače dođu noge) bila, pogađamo li, vreća riže.
Čekali smo da se otvori granični prijelaz. Zgrada je bila oronula i puna mrtvih leptira. Vani je bila tako gusta magla da si mogao piškiti 5m od busa a da te nitko ne vidi. Đubre Vijetnamac nam je naplatio 1$ izlazne takse. Đubre Vijetnamac je onda nekima 'zaboravio' lupiti pečat pa im opet naplatio 1$ izlazne takse. Jel treba reći da izlazna taksa ne postoji i da je Vijetnamac đubre? E, imaju i slovo đ.

Vozili smo se Lao airlinesom, jednim od tri aviona koje posjeduje navedena kompanija.

U Luang Prabangu....Koliko ima od centra do aerodroma? 10min. Ljudsko mjerilo grada rekla bih.



ovo je čekaonica aerodromska

Prolazimo krez neko selo, vidimo laošku muškarčinu na terasi kako šije, malo kasnije grupa laoških muškarčina pere robu u rijeci....
LJ: Sad očekujem vidjeti muškarca kako doji.



Mekong je najvaznija rijeka u tom području, pa se se mekonške države udružile u mekonški savez da očuvaju Mekong. Ali rijeka izvire u Kini. Kinez neće u savez. Prc!



Sisavang Vong, prvi i predposljednji laoški kralj. Prije je bio Luangprabanški kralj.

STANDARDNA RUBRIKA 'ARHITEKTURA'
Gadno je.



motel Plitvice kao inspiracija za parlament, Vientiane, Laos



Borneo Sporenburg, Hue, Vijetnam



vijetnamska postmoderna....+ obožavaju uske kuće, ono rižino polje, ima mista, a kuće ko u Tokiju

ONE SLIKE KOJE NISAM USPILA UKLOPITI U TEKST



šišanje britvom, 10kn, bilo ga je strah cjenkati se



u očekivanju kokosa



senzor za čistoću zraka, Hanoi

nedjelja, 24.01.2010.

Ekskluzivno - hrvatski paviljon za EXPO Shanghai

Lijepo je kad se domovina lijepo predstavlja u svijetu. Jamačno zbog siromaštva, Hrvatska je odustala od gradnje paviljona, te odlučila useliti u ovo prekrasno zdanje koje je podigao bogati Kinez (za đaba valjda), kako bi se ipak predstavila na EXPO-u. Na prvi pogled se ne doima bas posebno, više nekako generički i nerafinirano. Možda stoga što ima još barem 25 istih zgrada na sajtu. Ali ako vrijedno arhitektonsko oko malo dublje uđe u materiju... izađe s druge strane jer su sendvič paneli jako tanki.
Sad sam cinično ironična, pokušat ću ponovo...
Dakle, neka vas ne zavara jednostavnost fasade, tek blago uzurpirana žlijebovima za odvod vode.... s druge strane nema ni žljebova.
Opet ja, hmmm.
Odmak od čistog kubusa okrhnutošću na sjevernoj strani, jasno daje do znanja da je.... valjda bio manjak materijala.

Predugo nisam čitala Oris, pa mi nedostaje vokabulara da iskažem što sve anticipira ova zgrada. U svakom slučaju ja sam ponosna na domovinu. Mi smo autsorsali paviljon, iskoristili smo Kineza. To je bit većine biznisa danas.
Vidim svijetlu budućnost.

Mogu još malo srati o unutrašnjoj ljepoti, o tome kako je bitno očima nevidljivo i ostala naboljaknjigamijemaliprinc sranja.

Jedino me tješi da je preko puta arhitektonsko čudo u izvedi Rumunjske, zbog kojeg bi je trebalo izbaciti iz EU. Jedva čekam vidjeti kako se naš paviljon lješkari u kuglinim odbljescima jarkog Šangajskog sunca.



Oni se ne mogu opravdati 'Kinez sagradio'.

Da, imamo još jedno dobro opravdanje:
I didn't do it!

Ma najbolji smo.


komentari I.I. o hrvatskom paviljonu
''izgleda jednostavnije nego na 3d''
''fasada je vrlo mediteranska; to su graficki pojednostavljeni valovi projicirani hijerarhijski sa loše izvedenim spojevima''

utorak, 29.12.2009.

Htjela sam da mi za Bozic bude toplo, pa je nekako najblize bilo otici u Hong Kong. Pa sam si napravila praznike u vidu slobodnih dana i otisla. Zapravo zaboli mene za Bozic i bozicne obicaje, valjda zato sto se u mojoj ateistickoj obitelji postivala jedino tradicija kuhanja onog smrdljivog bakalara. A kako shvatiti ozbiljno tradiciju jedenja susene sjevernomorske ribe u dalmatinskom gradu?
Toplina je pak relativan pojam, pa modno osvjestene hongkonzanke uredno nose cizme i kapute na +20. Kolega honkonzanin mi je objasnio da je to najhladniji dio godine, a ako drzis do sebe moras pokazati i cizmu i kaput.

KADA DODJE BOZIC OVAJ GRAD JE ZIVLJI
Dok u Shanghaju postoje tek natruhe blagdanskog veselja, u HK ipak ima 10% katolika, pa su ulice bile zatvorene za promet, ljudi su setali, pjevali i sopirali, jer je dosta trgovina bilo otvoreno.





HK je lijep, bas kao i zadnji put kad sam bila. Kad negdje putujem, u bar 50% slucajeva pomislim kako bi bilo zgodno otici tamo opet, ali u 90& slucajeva znam da je vjerojatnost minimalna. Ne racunam putovanja tipa Maribor, nego malkice egzoticnija.
U svibnju 2008 sam mislila kako bi bilo lijepo zivjeti u HK... Tada sam odradjivala glupavi internship i imala povratnu kartu za Hr pocetkom lipnja...koju naravno nisam iskoristila, pa sam jos tu, 1200km zracne linije ili 2000km vlakom sjevernije od HK. Sa sve izrazenijom potrebom da se nekako pokusam nastaniti u HK. Nekako ima sve u malom. HK nije samo grad, ima i sela, hrpu otoka...sve na pola sata busom ili brodom.





Naravno da bih si morala stvoriti preduvjete poput dobro placenog posla ili muzjaka s dobro placenim poslom koji me toliko voli da mi ustupi svoje kartice, jerbo je HK skup. Nekako se treba imati para u HK.
Ovo je bila tradicionalni post-putni slijed misli, koji ce me pustiti nakon par dana. Dogadjalo se vec.





FROM HORSE TO DONKEY
Kad bijah mladi nadobudni student, odlazila sam na bijenale u Veneciju. Sad sam otisla u Shenzhen link. Stalni postav i nije bas nesto, ali sve skupa traje mjesec dana i imali su zanimljivih dogadjanja, koje sam ja propustila. Izlozba je smjestena u ovoj monstruoznoj zgradi koja je toliko velika da ne stane na sliku ( koordinate 22°32'46.69"N 114° 3'17.41"E ).



Inace Shenzhen je pogranicni grad koji je napredovao od sela od 8000 ljudi do grada od 8000000, za samo 30ak godina otkad ga je Deng Xiaoping proglasio posebnom ekonomskom zonom (SEZ), zbog blizine Hong Konga koji je sada SAR (special administrative region). Nije mi jos skroz jasno kako je uredjen odnos Kine i HK, mislim HK je dio Kine, dakle odnos SAR HK i mainland Kine.
malo masivnij pdf, ali zanimljiv tekst
Osim druge valute, prekrasnog sarenog hongkonskog dolara, granicni prijelaz je prava granica cak i za one koji rade ili studiraju u SAR-u a zive u SEZ-u i obrnuto. HK nema restrikcije interneta, a cak sam i vidjela prosvjed one FG sekte (ili sto vec je), dok se to ovdje ne moze ni izguglati.
Kad je fejsbuk postao nedostupan bez posebnih programcica, mislila sam da ce zivot biti strasno tezak i kompliciran. Jao, kako ce me ljudi pozivati na zurke, kako li cu saznati gdje je Maja provela vikend i koliko kolegica iz osnovne skole (koje nisam vidjela od osnovne skole) ima dva prezimena. Sada mislim da je stvarno bespotreban. Naravno da u drugacijim okolnostima, tj na drugoj lokaciji, ja ne bih bila ona koja glumi kulericu, odbija nove tehnologije i jedina nema fejs profil.
Jao u onom starom postu je jos i photobucket bio neblokiran. Ah.

ARHITEKTURA, PROMET, PORNOGRAFIJA I MISTERIJA ZA KRAJ



smatram da je arhitekt ove zgrade zapravo htio biti frizer, ali ga je obitelj natjerala da studira...radi vlasitite satisfakcije, nakon mnogo godina bavljenja arhitekturom, odlucio je napraviti zgradu koja izgleda kao masinica za sisanje... naknada za neostvarene snove



ne svidja vam se sto je vasa ulica jednosmjerna?
zabranjeno vam je parkiranje pred kucom?
NOVA EXTRA SUPER navlaka za prometne znakove rjesit ce vase probleme!!!!
ako narucite odmah dobijete i portabl zebru (pjesacki prelaz) pa prelazite gdje hocete



dobro da joj nitko ne moze vidjeti kosu, kad vec dupe moze



ok, tko je ovo napravio, a? 13. kat mirador mansion, nathan road, hk

četvrtak, 15.10.2009.

Misterij japanske cizme

Ima li smisla?
Na prvi pogled nema, ali ipak sam domudrila par prednosti...

Penjanje po konopcu je uvelike olaksano odvojenoscu palca.
Ukoliko je vas palac izrezito individualno orjentiran, smatra se boljim i vrijednijim od ostalih prstiju, ovakva ce ga obuca silno razveseliti.
Mogucnost grebeza palca i kaziprsta na nozi je ravna nuli.
Ukoliko nemate palac, ostali prsti to nece ni skuziti.
Ako sjedite prekrizenih nogu na nekom dosadnom dogadjaju, mozete umetnuti papire ili press matijerijal izmedju prstiju sto zaboravljanje istih smanjuje na minimum.



Iz ekonomskog aspekta japanska cizma je pravo blago. Sa sobom povlaci proizvodnju ovakvih carapica, koje su opet izrazito korisne jer time ostvarujete tisucljetni san da nosite carapice i japanke cime nadjebete poznatu turisticku kombicaciju carapa slapa. A japanke su japanski izum.

srijeda, 14.10.2009.

Japan - mala zemlja mali ljudi, male masine, a najboji su.

Lagano osjecam pritisak od svojih 5 vjernih citatelja kako moram napisati post o Japanu. Sposobnost pisanja mi je drasticno opala, a i trebalo je sortirati cca 2000 fotografija.
Bila sam 10 dana, vidjela Kyoto, Naru, Tokyo, te kolodvor i aerodrom u Osaki. Dojmovi se krecu u dvije faze - fascinacija svim i svacim, a potom faza 2 - 'ajme ovi Japanci stvarno nisu normalni'.
Otisla sam iz poznatog razloga da mi g vidi p, zato sto su bili praznici u Kini, a ponajvise zbog kuca i kucica kojima se divim odavno. A i napokon sam ustedjela malo novca...svi znamo da ne valja imati ustedjevinu u ovo nestalno doba recesije, pa je Japan jako zgodna destinacija za spiskati ustedjevinu.

Dobro, intrigirao me Japan jos od tv prodaje shogun nozeva, htjela sam vidjeti 'perfumed blokes on the ginza line', a jednom sam napisala i haiku pjesmicu.

Mislim da su svi blogovi kratkotrajnih posjeta Japanu jako slicni. Pa da se uklopim...
Na prvi pogled dominira tehnologija naprednija od nase najnaprednije. Odmah na osackom Kensai aerodromu smo ko mali majmuni buljili u parkirani vlak i kojemu su se rotirala sjedala, tako da bi svi putnici uvijek gledali prema naprijed. Druga stvar koja se primjeti je cistoca, sterilna cistoca. Sve je nekako na svom mjestu, puno strelica i pravila koja su me kasnije dovela u fazu 2 - ono kad se zapitam jesmo li s istog planeta.



ni kakit covjek ne moze kako hoce

Kyotsko susjedstvo
Spavala u nekakvom tradicionalnom smjestaju zvanom ryokan. Na podu, tj na futonu. Jako lijepo. Baba koja vodi prenociste ne prica engleski, ali se sve da s njom dogovoriti. Okolo su male slatke kuce. Kolicina losih zgrada je proporcionalna kolicini kvalitetne arhitekture duz jadranske magistrale. Nisu to neke iz casopisa, ali ni jedna nije ruzna, svakoj je dvoriste (2m2 dvorista) cisto i ima bar jedan cvijet.
Nevjerojatno je da bas nitko nema potrebu za necim kicastim. Moja teorija o tome u nesto kasnije ili drugi put, ovisno o toku misli.



pogled iz 'kreveta' - ako mislite da je namjestaj sitan s obzirom na stopalo zbog perspektive...e ona boca vode (0.5l) je u ravnini s namjestajem

Mala zemlja, mali narod
Moj gigantski stas opet se pokazao sasma neprakticnim. Odmah sam ja to nanjusila kad mi je preljupka Japancica na salteru za iznajmljivanje mobitela na aerodromu rekla da imaju jos jedan 'tiny tiny office' kod departure gates, da znam kad ga budem vracala. Da, sve je tiny tiny. (Ne rade mobiteli iz ostatka svijeta jer Japanac koristi neku cudnu frekvenciju ili takvo sto). Da sam hodala kao bipsic (blago poskakujuci) po nekim hodnicima podzemne zeljeznice, sigurno bih lupila glavom o strop.

2 do Zitnjaka
Tokijski javni prijevoz je navodno kompliciran. Ali zapravo nije. Jedini je zajeb sto su linije u vlasnistvima raznih kompanija pa ponekad pri presjedanju treba opet kupiti kartu. I ponekad nije lako presjedati kad treba s levela -2 doci na cca +3, pa se oduzi. U svakom slucaju ako imate para i vremena, tokijski je metro macji kasalj.
Jedino mi nije jasno kako na, recimo Yurikamome liniji nemaju para za vozaca, a karte tako skupe.



skuzila sam da ovi starci nisu vozaci tek kad su izasli na jednoj stanici

Svi koriste javni prijevoz. Mislim da je toliko zbog odgovornosti i efikasnosti koliko zbog fasistickih pravila za kretanje automobilom. U gradu je ogranicenje 50/h, parking je jezivo skup, bas kao i taxiji, pa sto preostaje nego vlak. I tako sam dozivila prvi put u zivotu da zurim na zadnji vlak kuci.
Vagoni puni pripitih poslovnih ljudi, onako finih, u odijelima

o: u normalnim zemljama je zadnji vlak pun pijanih tinejdjera, a ne biznismena u odijelima

a ako propustite zadnji vlak...

Spavanje na polici
Popularnije kao kapsula hotel. Na slici se vidi kako to izgleda. Dobijete i pidjamicu, cetkicu, britvicu, jer se pretpostavlja da niste stigli kuci. Mislim da nije za klaustrofobicne, ali je inace ok, kao na donjem katu kreveta na kat. Unutra imate tv, policicu, ogledalce, radio i alarm, te ventilaciju.



pripremam se na pocinak



i pogled iz kreveta


Olimpijada kao indikator
Ovu sam teoriju razvila kad sam bila u Seoulu i sad je potvrdjujem. Tokyo 1964, Seoul 1988. Beijing 2008. Tako nekako ide i dojam o razvijenosti.

Priroda
Par ljudi me je vec pitalo kakva je priroda. Navodno lijepa. Nisam vidila ni p od prirode, isla sam vidjeti gradove. Zaboli me za prirodu. I mrzim male mace.





japanski parkic, to se ne racuna kao priroda

Japanska baba
Kad imas dobar standard zivota u zemlji, brzo se nakupi starcadi. Mislim da Japan ima najvise 100godisnjaka. A onima s Okinawe je prosjek zivotne dobi valjda 150. Navodno od zdrave prehrane. Ako radnim danom krstaris po muzejima i znamenitostima, onda primjetis hrpu uglavnom dobrodrzecih bakica i djedica, fino odjevenih kako pomnno proucavaju kimono iz Meiji perioda u Nacionalnom muzeju.



ali sveprisutnost gerijatrije znaci i postojanje ovakvih spravica na javnim mjestima



Uz njih se od Japanaca srecu jos samo skolarci. Pristojan svijet radi. Osim onih kokoska koje sopiraju po Dioru i inima na Omotesandu ili po Ginzi. Naime zena kad se uda cesto prestane raditi. A ako radi potplacena je. Nedostaje im razdoblje komunizma.
A kad smo vec kod zena...znala sam od prije da postoje posebni vagoni u vlaku/metrou samo za zene. I postoje ali to vrijedi samo u rush hour ujutro...hmmm, zna se kakvi su muskarci ujutro. A kakve zene.



'Djetinjasti' graficki dizajn
To mi ostaje malo nejasno. Osim da je to KR - kulturoloska razlika. Isto tako se vise ne zgrazam sto moje kineske kolegice inzenjerke 25+ imaju roza tipkovnice na hello Kitty (pozdrav kiti?). Ja sam samo naucena da se u odredjenim godinama pocnem ponasati kao odrasla osoba, a isto tako je naucena stvar da je roza tipkovnica na mackice djetinjasta stvar. Krecuci se po zemljama dosta razliticima od Domovine, raste popis stvari i obicaja za koje shvacas da su naucene zbog sredine u kojoj rastes, a nisu pravilo.

Dakle ostavljam stvari u lockeru na nekoj stanici (skoro sve imaju lockere, jako korisno, cak i teroristima)...svoje sam
stvari ostavila u sektoru zirafe. Ispod zirafe je slija s razbacanim zivotinjama diljem tlocrta. Pa poslije trazis zirafa zonu, a ne suhoparno recimo C3 ili 28a...



Razna ozbiljna upozorenja imaju crtane likove koji vas upucuju sto se smije uciniti a sto ne smije.



ne budi slon pa da bacas smece okolo

Adresa je apstraktan pojam
A ako vec nesto trazis, recimo zgradu, najcesce pribjegnes kombinaciji adresa+mapa. Japan je jako oskudan s
adresama. Ulice bas i nemaju imena, to su uveli vise kao hir kad su se poceli furati na zapad.
Grad je podijeljen na cities i wards, pa onda 3 broja, od kojih prvi znaci distrikt, pa blok, pa kucu. Tako je u Tokiju. Malo je zajebato, ali snadjes se. Ili ne.

Ima se para ima se cim
Jest, Japan je skup. Za prosjecan turizam preporucila bih 100evra dnevno. Prijevoz je skup, hrana onako.

To smoke or not to smoke
To smoke: u restoranima, u starbaksu, mekdonaldsu...
Not to smoke: na ulici, osim oko javnih pepeljara, koje su rasporedjene u zadovoljavajucoj gustoci.



prostor za pusace u Macoli na liniji Kyoto - Tokyo

Fizioloske potrebe
Zidovi su im od papira, nema pravog grijanja (a zimi snjezi), staklo na prozoru jednostruko, ali daska za skoljku se grije. I skoljka ima jos dodatnih funkcija ispiranja, oplahivanja, sto li vec ne. Naj naj funkcija je zvuk pustanja vode koji ima cak i volume control. To je ako vas uhvati proljev ili se usprdite, pa pustite zvuk vode da se to prikrije. Japanac je stidljiv. A ako bi zaista pustili vodu, to je onda gubitak vode. Japanc je stedljiv.



Omnia mea mecum porto
Ulice su jezivo ciste, cistije od mnogih stanova u kojima sam bila. Pa naravno kad nitko ne baca smece. Doslovno. Naci kantu za smece je pravi podvig. Nema, jednostavno nema. Pa smece svoje nosis sa sobom. To me je nakon par dana raspizdilo. Svaka cast urednosti, ali nakon sto bi svaku vecer u hotelu iskipavala limenke, letke i omote cokoladica, sve mi se manje svidjala ta urednost. Nacisti. A onda k tome jos kad se negdje ukaze njegovo visocanstvo kanta za smece, valja ga podijeliti na burnable i unburnable. I onda se uhvatim u hamletovskoj pozi iznad kante kako razmisljam gori ili moj otpad ili ne gori. Evo sam se sad retrogradno razljutila. Japanac!
Bas se cudim sto im je stopa imigracije 0.



o: vidi netko je bacio omot bonbona u bazenicic
ja: jaooooo, sigurno je sad u zatvoru
o: ili se vratio kuci u Kinu

digresija:
Dan nakon povratka, ja u Shanghaju, u Starbucksu. Krenem odnijeti tacnu k smecu, a kolega na to: Natasa, we are not in Japan, leave it to someone professional.

Voze lijevom stranom.
Struja im je drugacija.
Vjesto kombiniraju shintoizam i budizam.
Imaju 3 pisma.
Bila u trgovini s prostackim stripovima na 7 katova.
Kupila polovni kimono jer novi dodje 50 000yena.
Ima previse masina sa senzorima koje cine ping.



toliko su napredni da recimo ovaj jelen prodaje reflektore

Gradilista im izgledaju ko sejimine zgrade.
O dizajnu, arhitekturi i modi cu drugom prilikom.

Nisam vidila sumo borce, ni pojela fugu, pa cu otici opet.

Za kraj jedna diskutabilna



sjajni su ti Japanci

Duhovni profit
Sto sam otkrila o sebi i svom bitku, svojim htijenjima, ciljevima i afinitetima? (iskljucujem sexualne)
Da mi je potreba da probam sva piva u nekoj zemlji postala opsesija.
Da skoro svaki put slikam cijene goriva. Ne znam zasto.
Da sam prevec visoka.
Da je moje minimalno znanje kineskih znakova korisno u Japanu.
Da je azijska klincad ljepsa od bijele klincadi.
Da bi uginila radeci u Japanu.
Da su Japanci macani ako se ne trude oko frizure.
Da su Japanke mljac mljac.
Mljac mljac.

Ma super je taj Japan, vjerojatno zato sto pojedu saku rize i dosta im je.

ponedjeljak, 28.09.2009.

Superultramegagiga stolić

Ovo sam danas pazarila.
Mlatnila 108RMB.
Odavno me nije šoping tako razveselio.
Nije ovo neki izum niti je lijepo dizajnirano.
Stolić za kompjuteriziranje u krevetu.
Nema više opekotina po nogama.
Nema više mišjeg nerada kada imam posteljinu na prugice.
Čak se može fino nagnuti da vidim tipkovnicu.

Da sam imala laptop i ovo kad sam studirala, možda bih bila ranije diplomirala.

subota, 19.09.2009.

Retro post o Tajlandu i Domovini

Ljetos sam trazila putne prijatelje i nitko me nije ozbiljno shvatio (posljednji post). Onda sam odlucila otici kuci zaobilazno, preko Tajlanda. Pred sam odlazak na odmor krajem kolovoza, u Kini su me, pak, zaskočili gosti (razlog su jeftini letovi Turkish airlinesa). Bili su dragi i slatki i, kao svi gosti u Kini, uglavnom začuđeni Kinezom kao glavnom atrakcijom Kine. Ali to nije tema današnje emisije.
Gosti, nadalje Zvjerka i Mrvica, i ja krenuli smo zajedno kući u domovinu preko Tajlanda. Ne trebate provjeriti na karti, Tajland je zaista usput.


-stovanje stopala

TAJAC
Tajac je stanovnik Tajlanda. Vozi lijevom stranom, probali bicilkom i nema frke ako imas dva prijatelja koji tu i tamo dobace 'livon stanom, livon!'. Osim na rotoru kojeg smo nekako presisali a Tajac se smjeskao. Tajac razumije engleski sto malo umanjuje egzoticnost putovanja. Ako ne koristi robnu razmjenu, placa bahtima. Bas dobro zvuci BAHT. Ne znam kako bi ljudi u Splitu zicali pare da nam je valuta baht. Kuna je dusu dala za zicanje. 'Alo curo daaaaj kuuuuuuunu...' nekako je pjevno, 'Daj baht!' - agresivno.
Jezik inace jako pjevan, a pismo je prekrasno, secesijsko.
Tajska je zemlja takodjer puna kitoidnih hramova.





Tajska zemlja nikad nije bila kolonija, ako ne racunamo da je danas turisticka kolonija. Tajac voli svog kralja i kraljicu i s tim se ne valja saliti. Njihove se slike pojavljuju u raznim oblicima diljem zemlje. U kraljevskoj palači vas usarme kao da ste u crkvi. Sve šljašti i blješti, kicasto je, ali zabavno, plus sunce malo omami i vec pocnete razvijati postovanje i divljenje prema kraljevskoj obitelji, i ma onda vidite ovo


-mislim kakvo je to kraljevstvo kad princezina majka skuplja limenke?

TAJCEVA ZEMLJA
U tajskoj zemlji je jako jeftino, jeftinije od Kine. Sat ipo vlakom 2kune, no nije da za taj sat ipo prođe neku značajnu udaljenost...Iako je jeftino, može se potrošiti dosta para, jer imaš osjećaj da možeš svasta kupiti, pa kupiš, pa zapravo potrošiš dosta para.

Znacajna grana privrede kod Tajaca je prostitucija. Na prvi pogled Filipini (takodjer poznati po tome) mala su maca po broju sretnih parova tipa olinjali zapadnjak i lijepa mlada domaca djevojka. Ili lijepi mladi domaci djecak. Odjeven kao djevojka. Ili on zapravo misli da je djevojka, pa bi trebalo reci samo djevojka. Al ipak je djecak. Zbunjujuce je, jer ih ima svugdje, ne samo u mracnim ulicama nocu. Zvjerka je skuzila da ih je najlakse raspoznati po noznim prstima. Mudra Zvjerka.



Bangkok je veliki, bucni, prljavi azijski grad s neboderima, hramovima i hranom na ulici. Stakori se nakon kise krecu u skupinama (jato? krdo? roj?), a Tajac se stalno smjeska.


-ako kome treba kakav dokument...Khao San Rd, Bangkok

Lopburi, mjestasce s majmunima




-trenutak prije lansiranja malog majmuna

Ayutthaya je ex prijestolnica pa ima mnogo hramica oko kojih je zelena trava s pokojim zelenim jezercem






-objasnjenje zasto stojimo kao budale na prethodnoj slici


-jednostavno lijep, uzasno lijep

KUTAK ZA PIVOLJUPCE





Nisam mogla naci sliju Singha piva, koje je, cini mi ce, popularnije, ali je Chiang jeftinije. Leo sadrzi extrakt lava.

KUTAK ZA ARHICE


-ducan s popularnim vrtnim figuricama


-najblize sto se skoljka priblizila krevetu a da nema zida izmedju



Jutarnja kava u Istanbulu je prekrasno iskustvo. Jutarnja oko 6, oko 9 je vec puno turista. Zvijerka i ja napokon okinile par turskih slija jer, kad smo bile u Istanbulu pred nekoliko godina, nismo bile toliko tehnicki napredne da posjedujemo fotic. Sada pak nismo bile tehnicki napredne da imamo baterije u foticu za vise od dvije slije.


-Mrvy, ja i dzamija

DOMOVINA
Uzasno lijepa. Ima snagu zlatnog zita.
Dva dana prije leta nazad za Shanghai, isla sam autobusom iz Splita u Zagreb. Roditelji su me ispratili na onu nakupinu vozila koje mi u Splitu nazivamo kolodvorom. Vec sam na ulaznim stepenicama u busu i majka mi kaze drhtavim glasom
'sretan put i vrati se nazad brzo' (misleci pri tom da se napokon vratim iz Kine u Hr)
'vratit cu se cim Hrvatska udje u EU'
(oba roditelja zgrozeno uglas) 'ajme duso nemoj tako'

Onih desetak putnika koji su culi nas razgovor s cudjenjem me pogledase.

petak, 12.06.2009.

Dragi prijatelji

Odlucila sam ovo obloziti (objaviti na blogu) tako da ne bih izostavila nekog ako koristim grupni mail. Na sjevernoj je polutci ljeto, te se u razvijenim zemljama s pravima radnika i sindikatima obicava tada uzimati godisnji odmor.
Prosjecno jednom mjesecno (najcesce kad ovuliram), nekome padne na um mudra ideja da se sretnemo negdje na pola puta. Pa hajdmo to pokustai ostvariti.
Meni bi odgovaralo polovicom kolovoza, tako da se stignem financijski oporaviti do velikog kineskog blagdana pocetkom 10og, kada valja kidnuti negdje izvan Kine.

Prednost destinacijama s dobrom povezanoscu sa Shanghajem i star alajans prijevoznicima, zemljama bez vizne zastite protiv Hrvata, te klimatski povoljnima u to doba godine.

Uskladite godisnje odmore, odrijesite bicvu s ustedjevinom, malo surfajte i dajte mudre prijedoge u vidu komentara na ovaj post.

Ako se nista ne izrodi kroz mjesec dana, bye bye. Naravno da se ovo odnosi samo na ljude koji ne moraju imati topli obrok svaki dan, koji ne moraju spavati bas svaku noc i koji se ne boje miseva. Dakle putni prijatelji.

Autor zadrzava pravo odjeba kandidata:)
Ako se itko javi.




los primjer - stikla i kufer na kotacice

ponedjeljak, 01.06.2009.

Filipini iza ugla...

Ovaj put nema edukativnog uvoda ni standardne rubrike za arhitekte.
http://en.wikipedia.org/wiki/Philippines
Ne da mi se.
Dakle, otisla sam na Filipine da mi



vidi puta. Snazan poriv. Opasno kad uhvati...
A i da se malo osunca. Ako idete, ponesite anti sunce preparate jer je to ipak tropsko sunce i anti komarac sleš muha preparate.
Jeftino, ljudi pričaju engleski. Puši se u busevima, takodjer možete unijeti kokoš u bus i onda se ta kokoš posere u busu.
Pjetlovi se bore.
Dobro da je vrijeme svinjske a ne ptičje gripe.



Jubilarno drugo okupljanje odgodjeno za godinu dana...a jesu malo spori, jesu. Klima je takva.
-kada ujutro otvarate
-u 8
-ako dodjemo u 8 jel nam mozete napraviti kavu do 8ipo jer moramo na brod?
-pa, ovaj, znate, to 8, to je više onako, jel....



Ne nositi štikle. Stvarno nije praktično.



Ducan mjesovitom robom.



Nebo je žuto a sunce je blu.



Mali Malapaščani



Uopće nema listopadnog drveća. Siromasi, siromaaaasiiiiiii bez listopada tko si sta si. A jadni ni zimu nemaju. A ni struje nema cijeli dan.



Jedan od boljih sanitarnih čvorova što vidjeh.



Pogled iz kuće



Pogled na kuću



Molim vas jedan kokonat.
Stiže.
Tup.



Valjda ne znaju napraviti malo širi brod, pa onda stave ove stabilizatore pa brodić liči na kukca.



Prisutan je problem gradnje na pomorskom dobru.



Groblje s dobrim pogledom. Vidila sam tamo i kantu punu kostiju uključujući lubanju. A kao krščani su i to opaki. I boca ruma je bila kod križa.
Ne pristaje im katoličanstvo.



Pretopstavljam da su tijekom kisne sezone toliko besposleni da čak kačkaju košuljice za pifo. San Miguel, sasvim pristojno.



Pijetao čuva motocikl.
Manilu slobodno preskočite. Veliko, neuredno, puno starih olinjalih bijelaca s filipinskim curama od 19 godina.
Postoji li mjesto gdje se olinjale žene zabavljaju?



Kineska dobrodošlica. Svi imaju gripu dok se ne dokaže da je nemaju. Filipincima ne smeta ako je imate, ali morate skinuti cipele na sikjuriti čeku. Upaljače možete unijeti u avion. I bocu vode. Od sve te sigurnosti dođe mi da budem terorist.

Mislim da ću opet na Filipine...boje su intenzivne, ljudi se smiješe i dok te varaju,a i navukla sam se na tropsko voće.

četvrtak, 21.05.2009.

Kineski pir i kineski sistematski

Kinez nije Balkanac da se divljaci na piru. Nema zive muzike ni plesanja po stolu. Ne razbijaju se case. Ali ima nekih drugih lijepih narodnih obicaja.
Okupismo se u restoranu uz West lake oko 1700, mislim da su prva jela pocela stizat oko 1800. 200ak uzvanika. Moj pratitelj i ja jedini stranci. I mala slatka Singapurka koja izgleda ko Kinez, pa je ne racunam. Iako se nisam nesto sredjivala, samo obukla pristojnu haljinu, bila sam apsolutno overdressed jer su ostali dosli valjda izravno s rizinog polja. Zato se mlada iskazala, promjenivsi 3 hajline jer se to tako radi. Iako je meni bio nadasve mastovit i bilo je alkohola u potocima, oko 2130 - fajrunt. E, da, dobijete i cigarete na stol, ako slucajno zaboravite ili popusite svoje + kad mladenci idu okolo nazdravljati, mlada ti da, te pripali cigaretu. Krasnog li obicaja. Kako ce Kinez kad za kojih 30 - 40 godina zabrani pusenje na javnim mjestima...

Evo jelovnik, da ne prepricavam. Citaj s desna na lijevo, odozgo prema dolje. 10. stupac s desna je juha od stare patke.







a ovo je, pak, svinjetina u piramidalnom oblicju

Imala sam problema - sto pokloniti. Pa sam malo istrazivala.

Don't give them anything that comes in a set of four items.4 sounds like death in Chinese.
Avoid white and black.
Do not give them a clock. Some Chinese see this as a symbol of death.
Fish is traditional sign of plenty and fertility in a marriage, so something with a fish motif...
No picture frames since that's sort of associated with death and remembering dead people and no green headwear since that's associated with infidelity.
Traditional gifts include the following items: Li Shi Money; jewelries; dragon-phoenix cakes; dried seafood and mushroom and Fat Cai; poultries; fish; coconut; wine or liquor; a Tie Box with dried fruits; raw fruit; Bin Lang; and tea.

...small items such as engraved silver fortune cookies, cups filled with lavender, porcelain tea cups, jasmine flowering tea in silk pouches, bridal coffee scoops, personalized plantable magic beans, candy bags, glass oil lamps, wedding bells bags, bridal candy flower pots, candy mint tins...

the pronunciation of Nine is the same as "long and forever."

Kako nisam nasla magicni grah ni kolac od 9 zmajova s ugraviranom ribom za srecu, na kraju sam dala pare jer je to ovdje uobicajeno. Malo pripazila na numerologiju i rjesila problem. Oni onda fino zapisu koliko si dao i dobijes isto toliko ako ih pozoves na svoj pir. Jako prakticno. Nema ono ja njima ves masinu a oni meni mixer.
Pare se moraju dati u crvenoj kuverti. Ja sam imala jednu doma, ali su bili neki znakovi po njoj pa sam u vlaku do Hangzhoa trazila nekog tko zna engleski da mi prevede, da ne bih bila odgovorna ako im brak ne bude stimao. Ma bas mi je bila frka da nesto ne pogrijesim...npr crveno je sreca, ali ako pises crveno onda je nesreca. Trcala sam i u banku prije pira da dobijem valjan iznos novca koji ne sadrzi one opasne brojeve.

666 je sreca.

I sto se radi nakon vecere? Stariji se pokupe a mladi, naravno u KTV do zore. Moj prijatelj, sada ozenjeni, je kul pa smo se zabavili. Koliko se mozes zabaviti u KTV.
Trebala bih napokon naucit pjevat neki hit.

U nedilju, na povratku...ofkors da sam zakasnila na vlak. Ne mogu ja iz Hangzhoa u Shanghai iz prve. Samo na toj relaciji propustam vlakove.




NEPIRSKI DIO
Dobila sam rezultate medikal ceka sto nas firma poslala da obavimo. Jos uvijek sam zdrava. Super je sto ti protumace nalaz, pa dobijes uvezano a4 kojih 20ak strana. Kako su mi neke vrijednosti u krvi malo nize od prosjeka, onda su mi napisali da jedem vise lisnatog zelenog povrca (green leafy vegetables), crvenog mesa i sl... Doma bi mi odma uvalili tablete zeljeza ili takvo sto agresivno.
Savjet tradicionalnog kineskog doktora je da pazim na qi stomaka. Whatever. Taj dio sistematskog mi je bio najkul. Samo te popipa s unutrasnje strane rucnog zgloba i dijagnosticira. I jezik sam morala isplazit. Bio je uzasno sladak i nikako se nije uklapao u haj tek stil citave bolnice.
A interijer bolnice extra, cvijece i ribice...x ray aparat jedva prepoznah kad je zadnji kojeg vidjeh bio mislim onaj u draskovicevoj, kupljen izravno od gospodina Roentgena.
Body fat index mi je malo nizak.
Lijevi bubreg je rekao da moram vise piti.

Vise sam povrca i klica pojela u Kini nego u cijelom zivotu u Hr.
A vise od litre vode dnevno ne mogu teoretski popit.

I...kako se dizajnira blog? Ovi templejti su na granici kriminala

utorak, 12.05.2009.

Popis zemalja cijim sretnim stanovnicima NE TREBA viza za Filipine

1. Andorra
2. Angola
3. Antigua and Barbuda
4. Argentina
5. Australia
6. Austria
7. Bahamas
8. Bahrain
9. Barbados
10. Belgium
11. Benin
12. Bhutan
13. Bolivia
14. Bostwana
15. Brazil
16. Brunei Darussalam
17. Bulgaria
18. Burkina Faso
19. Burundi
20. Cambodia
21. Cameron
22. Canada
23. Cape Verde
24. Central African Republic
25. Chad
26. Chile
27. Colombia
28. Comoros
29. Congo
30. Costa Rica
31. Cote d’ Ivoire
32. Cyprus
33. Czech Republic
34. Democratic Republic of the Congo
35. Denmark
36. Djibouti
37. Dominica
38. Dominican Republic
39. Ecuador
40. El Salvador
41. Equatorial Guinea
42. Erithea
43. Ethiopia
44. Finland
45. Fiji
46. France
47. Gabon
48. Gambia
49. Germany
50. Ghana
51. Gibraltar
52. Greece
53. Grenada
54. Guatemala
55. Guinea
56. Guinea Bissau
57. Guyana
58. Haiti
59. Honduras
60. Hungary
61. Iceland
62. Ireland
63. Israel
64. Italy
65. Indonesia
66. Jamaica
67. Japan
68. Kenya
69. Kiribati
70. Kuwait
71. Lao People’s Democratic Republic
72. Lesotho
73. Liberia
74. Liechtenstein
75. Luxembourg
76. Madagascar
77. Malawi
78. Malaysia
79. Maldives
80. Mali
81. Malta
82. Marshall Islands
83. Mauritania
84. Mauritius
85. Mexico
86. Micronesia
87. Monaco
88. Mongolia
89. Morocco
90. Mozambique
91. Myanmar
92. Namibia
93. Nepal
94. Netherlands
95. New Zealand
96. Nicaragua
97. Niger
98. Norway
99. Oman
100. Palau
101. Panama
102. Papua New Guinea
103. Paraguay
104. Peru
105. Poland
106. Portugal
107. Qatar
108. Republic of Korea
109. Romania
110. Russia
111. Rwanda
112. Saint Kitts and Nevis
113. Saint Lucia
114. Saint Vincent and the Grenadines
115. Samoa
116. San Marino
117. Sao Tome and Principe
118. Saudi Arabia
119. Senegal
120. Seychelles
121. Singapore
122. Slovakia
123. Solomon Islands
124. Somalia
125. South Africa
126. Spain
127. Suriname
128. Swaziland
129. Sweden
130. Switzerland
131. Thailand
132. Togo
133. Trinidad and Tobago
134. Tunisia
135. Turkey
136. Tuvalu
137. Uganda
138. United Arab Emirates
139. United Kingdom of Great Britain and Northern Ireland
140. United Republic of Tanzania
141. United States of America
142. Uruguay
143. Venezuela
144. Zambia
145. Zimbabwe

Drago je meni sto Svazilandjani, Kiribacani i Sent Kitis i Neviscani ne trebaju vizu. Ma i za Somalcane za koje sam cula da su ludi za Filipinima. Tuvalcani bi mogli biti opasni, kad ih svih 12ooo navali, zatim Burkinofascani...

Zasto nema Hrvatske, tocnije nema zemalja ex Yu? Jesmo li se nekad ljuto zamjerili Filipinima? Jesmo li lovili ribu u njihovim vodama?

''Diplomatski odnosi sa R. Filipini uspostavljeni su 1972. godine, na našu inicijativu.
Između Jugoslavije i Filipina je 1981.g. potpisan Sporazum o suradnji u oblasti kulture, koji je još na snazi.''

A i oni su bili nesvrstani.

Uspostava diplomatskih odnosa s RH 25.2.1993

11.5.2009.
''Potpredsjednica Hrvatskog sabora Antunović uvodno je izrazila nadu da će ovaj posjet filipinskog ministra vanjskih poslova Hrvatskoj potaknuti tješnju bilateralnu suradnju. Hrvatska i Filipini su zemljopisno udaljeni, ali u odnosima dviju zemalja nema nikakvih političkih nesporazuma i postoje svi preduvjeti za bolju suradnju na svim područjima...''

''Zastupnik Tonino Picula je rekao kako udaljenost ne može biti nikakav alibi za izostanak suradnje...''

Ma u carapu im se...svoj trojici.

Ni Centralnoafricka republika ne treba.

U filipinski konzulat u Shanghaiju nekosooki valjda krocio nije.
400 yuana, jebem li im dobre bilateralne odnose.

Mozete se igrati - aj pogodi jel treba viza...pa onda neku egzoticnu zemlju.
Obala bjelokost? Naravno da ne treba!

Frust frustr
frustracija

nedjelja, 10.05.2009.

Moji roditelji su super

Moja mama je najbolja mama na svijetu. Ja jako volim svoju mamu.
Moj tata je najbolji tata na svijetu. Ja jako volim svog tatu.

Jutros se nisam probudila u tudjem stanu, niti sam mamurna. Ustala sam u 9, pojela hranjiv dorucak i puno voca. Zatim sam citala knjigu i otisla kupiti namirnice. Nisam siromasna pa sam otisla u ducan s uvoznom hranom.
Popodne cu otici na izlozbu, a poslije cu na bazen, jer je to zdravo. Otici cu rano u krevet jer sutra radim, pa da budem cila, orna i vedra u novom radnom tjednu.

utorak, 05.05.2009.

Prvomajski uranak - Seoul

STANDARDNI EDUKATIVNI UVOD
Sasvim zacudjujuce – Juzna se Koreja nalazi na jugu Korejskog poluotoka. Sjeverna (ona u koju se ne ide) nalazi se na sjeveru. Podijeljene su nakon drugog svjetskog rata, jer su prije bile pod japanskom okupacijom, pa kako se Japan bas i nije proslavio u ww2, Rusi su maznuli te ostavili utjecaj u sjevernom dijelu a Ameri u juznom. Imali su oni i Korejski rat od 1950. – 53. kad su nahrupili sjeverni divljaci na jug. Valjda jedinstven primjer u svijetu da je nesto sto je na jugu civiliziranije od sjevera. E taj rat sluzbeno jos traje jer nikad nisu potpisali mir, iako tu i tamo pokrenu nekakvu bijednu ekonomsku suradnju, a povremeno i komuniciraju. A sjever tu i tamo kopa tunele, tako da se moze reci da je to jedna jako zabavna granica, bolja od nase prema Sloveniji.

Juzna je Koreja dakle sasvim razvijena i pristojna, novac im je korejski won i za jedan euro dobijete cak 1800wonova. Skuplje od Kine, ali nije skupo.
Pricaju korejski (kako ne razumiju kineski a kosooki!) i kad pricaju cini se da pjevaju, nakon milozvucnog korejskog kineski zvuci kao njemacki ili nizozemski, dakle gadno. Pisu korejski i znakovi su im obli i mekani. Zapravo imaju slova ali ih ne pisu jedno do drugog nego sloze u znak...ma komplicirano u svakom slucaju.
Mislim da nisu bas neka turisticka destinacija jer su po svemu izmedju Kine i Japana, pa ljudi svrate u prolazu. Ako nakon Koreje odete u Kinu onda vam naj palaca (Gyeongbokgung) u Seoulu ispadne koliba prema Zabranjenom gradu, a ako nastavite dalje i Japan, onda se valjda sva tehnologija i dizajn ne cine impresivnima.
Opcenito, zabavnije je putovati u nesredjene zemlje.
Mi (putni prijatelj K i ja) smo dosli iz Kine, nesredjene zemlje i bijasmo impresionirani sto ljudi imaju vise stila, sto su zgrade bolje, roba kvalitetnija, sto sve funkcionira, i sto su svi nekako hajtek. Recimo dodje djevojcica na blagajnu, teta joj kaze neki broj, mala nesto prcka po mobitelu, izgenerira bar kod na zaslonu i teta ga ocita bar kod citacem.
Hyundai (sto se ne cita hjundai) i Samsung (sto se ne cita samsung) su toliko sveprisutni da ne znam jel dozvoljeno imati mecku ili nokiju.
Svugdi se skidaju cipele sto uopce nije lose.
Djevojke imaju sise, nose jako kratke suknje i hihocu se.
Vidili par punkera te grafite (toga nema u Kini)
Americko: igraju baseball, jedu wafle i debeli su u usporedbi s kinezima.

SMJESTAJNE RADOSTI I POKUSAJ PRODUHOVLJAVANJA
Kako nismo htjeli biti sputani rezerviranim smjestajem, 6 noci smo proveli na 4 lokacije. Namjeravali smo posjetiti jos neke gradove, a na kraju se cijeli tjedan nismo mrdnuli iz Seoula.


Jedan dan smo odlucili provesti u budistickom hramu Hwagyesa na rubu grada. Ujutro nazvali hram te se najavili za rano poslijepodne. Al onda se nekako rucak oduzio pa sam ja otkrila da u Koreji ima Guinness u limenci pa smo se dovukli u hram oko 2100. Jedan nas je ljupki svecenik docekao, ispunili smo formular (religion – none, meditation experience – none…), te su nas uputili k sobama. Jel trebam spomenuti da su nas smjestili u razlicite zgrade zato sto smo djecak i djevojcica?

nego jel imate ovdje neku knjiznicu ili pvn? sto radite ovako navecer?
xifu: pa sad se odmaramo, u 7 idem na planinu pa mozete sa mnom
***xifu (ši fu), na kineskom nesto kao majstor, mestar

onda odoh u svoju sobu bez prozora i vidjeh raspored



K: ovi budisti spavaju kad se mi najvise zabavljamo, mudar nacin da se ne razuzdaju

Setamo po planini, caskamo o svemu i svacemu i xifu mi je bio bas postajao sve vise kul. On zastane i kaze da mora malo zastati i neka mi nastavimo, a taman ispred nas se put racva na lijevi put i desni put. Pitam ga naivno kojim putem da krenem a on naravno rece da samo krenem. Odabrala sam onaj u skladu sa svojim politickim uvjerenjma i zamalo pala niz korejsku liticu. Xifu je izronio 200ak m kasnije s neke sporedne stazice smjeseci se. Mamu mu njegovu.
Nesto kasnije smo zastali na vidikovcu i ja se pokusavam orijentirati....

ono tamo je centar? (misleci na centar Seoula)
xifu: centar je u tebi
U tom trenu sam odustala i od zena.
Zakljucila sam da bi mu biznis s nekretninama odlicno isao. Odvede vas razgledati stan u Podsusedu i uvjeri vas da je to centar. Jer centar je u vama.


Poslije smo se zahvalili te napustili hram. Putem sam srela zenu koja mi je poklonila sladoled. Kasnije tog dana mi automat nije skinuo pare s metro kartice. Jesu li to neki znakovi? Da dam jos jednu sansu zenu?

Jedno super nocenje bijase u sauni, sto nije bila izvorna ideja, ali u noci s 1. maja na 2. kad je budin rockas, nismo imali puno izbora.
Bath houses rade 24h i tamo mozete spavati. Ima par bazencica (velikih kada) gdje se goli namacete (korejke nisu dlakave, ali gdje imaju - imaju), masaza, zatim ono kad vas teta ostruze pa vas je sram koliko rafe ostane iza vas, sauna, te soba za spavanje. Ako zavrsite u Koreji predlazem da svaki drugi dan spavate tamo. Lijepo dodjes oko 5 nakon diskaca, buc u bazen, prvo hladni za trijeznjenje pa topli za gust i onda spavanac.
Spava se na podu.
To je zdravo.
U 6 se ne bira.
8000wona upad. (za preracun u yuane, maknuti 2 nule i podijeliti s 2).


VIDJELA SAM SJEVERNU KOREJU
Spomenuta granica dviju Koreja je linija povucena oko 38e paralele, i kako su bas silno isli jedni drugima na zivce, 2km juzno i 2 km sjeverno od demarkacijske crte je DMZ – demilitarized zone. Sasvim solidna ironija jer u ta 4km, tj, neposredno izvan, ima vise vojske i oruzja nego u nekoliko prosjecnih drzava zajedno.
To je ujedno i turisticka atrakcija. Ima lijepi info centar, mozete papati, bankomlatiti, vidjeti najvisu zastavu na svijetu, smijati se kako se juznokoreanci smiju kako sjevernokoreanci misle da je vazno imati veliku zastavu, a sami imaju tek malo manju. Vidjeti jedini most sto ih spaja/razdvaja... A onda saznate da ovima na sjeveru vojska traje 10 godina (a vama je civilka bila duga!), da kopaju tunele (posjetila jedan) i da je na 9 pristupnih cesata prema Seoulu postavljen dinamit, ako ovi krenu, da ih se uspori.
Protocnost tunela 30000 vojnika po satu.
Zadnji otkriven 1990. during the excavations. Na 73m dubine. Juznjaci kao ne kopaju, slucajno naisli, hmmm, da, kumpir se sadi na duboko.



sjeverna koreja, drasticno drugacija od juzne

KUTAK ZA ARHICE


Seoul je jako azijski grad, voli neon, ali je bolji od kineskog. Imaju manje izrazen fetis prema cudnim krovnim zavrsetcima i zivlji je. Ljudi piju kavu na terasama, ima dosta galerija, muzeja...kul podrucja Hongik university, Insadong



Leeum museum of art – ja izmedju Marija, Jeana i Rema.
Fin muzej, ne pretjerano super ultra kul. Nalazi se usred fensi rezidencijalne cestvrti s ambasadama (cudna lokacija) i jedva smo ga nasli. Bili smo na granici odustajanja kad su izvirili Bottini krovni pitari (lonci za cvijece).
Na muzejskoj terasi smo vidjeli Zahu.

vidi ona izgleda ko Zaha
K: to JE Zaha
ma je
K: ja sam je vidio u Istanbulu; ako jednom vidis to dupe, ne zaboravljas

Ima golemo dupe.

Nismo joj uletili, ali je ostala moto putovanja. Cak smo joj obisli gradiliste u nadi da cemo je opet sresti jer smo u medjuvremenu slozili toliko sala na njen racun da bi nas morala zaposliti.



Zahin krticnjak



i buducnost...maketa je toliko savrsena da valjda i kavu kuha i papuce donosi...mozete provjeriti kako ce izgledati na oblacan dan u podne kako po noci, pa se projicira tockica kuda ide posjetitelj...a nije ni hostesa losa



Danijelova gadost. Dali mu da napravi samo fasadu, pa se razigrao preko mjere.



lijepi remic – SNU museum of art

Ima i jedan UNstudio arh primjerak - Galleria department store, ali sav sljasti pa su slije iznimno ruzne.



Dominikovo zensko Ewha sveuciliste
Ovo mi se silno svidilo. Osim sto je projektirano u Sivinom stilu, stvarno dobro izgleda, cini se funkcionalno, uklapa se u okolis...





Tu sam pala u depresiju sjetivsi se u kakvim zgradama mi studiramo. Naravno da je vazno znanje a ne zgrada, ali pobogu, ne vidim u narednih 100 godina da cemo imati lijepe kolodvore, aerodrome, sveucilista. Takodjer ne znam tko nas je uspio uvjeriti da imamo (mi Hrvati) dobro obrazovanje.
...kad nasi studenti odu vani onda su najbolji i najpametniji...
Mozda, ali samo zato sto su to extra pojedinci koji su se dobrano izmucili da dobiju stipendiju i koji su vrijedni, marljivi i pametni. Zato i odu vani.
Da ne spominjem kako smo zakinuti za razmjene studenata, i da cu biti zrela za penziju kad udjemo u eu pa da se mogu zaposliti u nekoj naprednoj eu drzavi.



olimpijski stadium...dizajn maskote je ocito iz vuckovog vremena

NAJTLAJF
Seoul ima cudnu populaciju stranaca koja se sastoji od americkih vojnika i ucitelja engleskog jezika. Oni se sluzbeno ne vole pa rade nerede. Itaewon je podrucje s klubovima i barovima, tamo ima kebab na ulici i hrpa spomenutih stranaca. Koreanci misle da je to podrucje nocu opasno.
Sh je kvalitetniji, ukljucujuci i gej najtlajf.





da ne bi ispalo da ne pazim sto pijem

ako je vas posao vezan za trgovinu i imate interes za korejsko trziste, obratite se kiti



osoba koja je obiljezila putovanje: zaha hadid
pjesma: Saturday Night - Son Dam Bi, ne mogu uploadat youtube jer je jos blokiran a preko proksija blog ne da

nedjelja, 26.04.2009.

Svakog gosta...

A: Ajde pojedi to
B: Neću, bljak
A: Bar malo
B: Neću
A: Samo probaj
B: Neću, gadno izgleda
A: Aj jedan zalogaj, možeš pljunit ako ti se ne sviđa
B: Nećuuuuuuuuuuuuu

Od sredine osamdesetih, kad sam progovorila do kasnih devedesetih, mog poznog tinejđerstva ovakvi su dijalozi bili česti pri obročenju. Osoba A bi bila majka ili otac, osoba B ja. O mom nejedenju, te jedenju 3 vrste hrane zavidnom sporoćom postoje priče i legende. Roditelji su često bili na rubu živčanog sloma nakon hranjenja svog jedinog mladunca. Ponekad pomislim da sam imala brata ili sestru, mene bi vjerojatno ostavili negdje...znate ono kad izgubite dijete na izletu, i posvetili se drugom djetetu. Kako smo chinese style family, trudili su se.
Jela sam sporo, malo i rijetko. Jednostavno mi se ni jedna hrana nije sviđala, sve mi je bilo bljak.
Osim majoneze koja je pak dodatak jelu.

I onda napokon dogodi se obrnuta situacija. Mama bijaše odvučena u kineski restoran. Mama je bila osoba B, ja osoba A.



tata mama i ja, Tučepi, ljeto 1988

Dakle, roditelji su, nakon dvotjednog uviđaja u djetetov život na dalekom istoku, u petak navečer otprhnuli iz Shanghaja natrag u lijepu našu. Zapravo ni ne znam kakve su im impresije. Malo jesu šokirani...onako standardno, kao i svi kad dođu prvi put u Kinu. Parkovi su im bili super, iščuđavali su se količini osoblja posvuda (mamina mudrost – bolje da rade beskorisne poslove nego da su na birou), te kako sve stane u podne i u šest jer se tada jede, što 20 metara od Pradinog dućana njih 10 živi u garaži, što hodaju okolo u pidžamama, što vješaju rublje posvuda po ulici. Misle da je krasno što dostavljaju avionske karte na kućnu adresu, što se taxi vata na ulici, što su vlakovi brzi i uredni i što je pivo u boci od 0.6l, što možeš donijet svoju hranu i piće u restoran i što ti, ako kažeš da bao, spakiraju za doma ono što ne pojedeš.
Nisu bili bas open minded za hranu. Mama je vapila za kruhom i radila si sendviče ujutro, da ima za cijeli dan dok šeta okolo. Otac je pak probao razne stvari. Čak i squid on stick od uličnog prodavača. Jako sam ponosna na njega.

mama: ajme Nataša, nećeš valjda jest po ulici
ja: naravno da hoću
mama: i još štapićima!

bili su slatki što su ovisni o meni...

u restaču:
daj pitaj konobara jel imaju pirun (viljuška)
nemaju
daaaaj, ne mogu jesti s ovim
neću
šta si ti zla!

onda je počela nosit plastične
ne jedenje kruha joj je apsolutni misterij

ja: vako, mogli bi na večeru u japanski, na suši, onda znam i jedan dobar korejski, ima čak i sjeverno korejski, onda tajvanski ima finu papicu, ako hoćete nepalski je tu blizu, to onako malo baca na indijsku hranu, thai? ejžn fjužn možda? od kineskih – samo izaberite provinciju...a morate probat i hot pot...
mama: ja bi picu

cjenkanje na fejk marketu
mama: kako te nije sram, Nataša, ona te pitala 490y a ti hoćeš za 80y

na odlasku: daj nam para za taxi

jednom dnevno: vidim ja da je tebi ovdje dobro, ali socijalno, mirovinsko, brak, djeca, odgovornost, stan, kredit (ne znam što mi zvuči privlačnije)

a zašto oni ne stanu na semaforu ako im je crveno?

sumnjaju da maglev vozi 430km/h

vidila sam jednog Kineza kako čuči i jede

panično na telefon: Natašaaaa, izgovori taksistu adresu, izgubili smo papirić di si nam je napisala

pri razgledavanju Beijinga kraljica majka je izgubila turistički vodič

šokirani što su šokirali su svog vodiča Kineza kad su strunili bocu vina za večerom

poslala sam ih same i Hangzhou

plesali su s Kinezima u nekom parku

donijeli su pršuta i sira

rekli su da neće više nikad doći

ja sam obećala da ću se vratiti

četvrtak, 09.04.2009.

tsing tao , jin tao, qing dao, qing ming

Jedno je grad, jedno pivo, jedno praznik, a jedno precjednik. Match it!
Prošli sam vikend pohodila grad, kolijevku najpitkijeg kineskog piva jer je bio spomenuti praznik pa se vikend odužio.
Nije bilo ludo i razuzdano kao vikendi u Sh, ali smo se fino, hedonistički proveli. Avionom bez check in prtljage mi je oduvijek kul ideja, kvalitetno se jelo, morska hrana jer je grad uz more. Olimpijsko jedrenje bilo tu, ono kad su ih spopale alge. Sad je more bilo jako čisto i zrak osjetno bolji od šangajskog.



Volim gradove uz more. Gradovi uz more su ljepši čak i kad su ružni. I ovaj nije ravan i dosadan. Gradovi su ljepši kad nisu na dosadno ravnom terenu.
U posljednje vrijeme mi se nešto ne da ići po Kini, malo dosadi...na listi su mi još xizang (ona regija na T), xinjiang i yangshou.




nije fejk
Qd je njemački grad i to je očito po arhitekturi i sveprisutnom pivu. Provincija Shandong. 1897. ga je maznuo Kaiser Wilhelm kao odmazdu sto su u boxerskom ustanku poginula 2 njemačka misionara. Mislim, koji lik. Prvo – misionari su jedna vrsta agresora i možda su zaslužili, drugo – grad za dvoje ljudi...bahato. Neka ih Kinezi mrze još bar 3 koljena, potpuno razumijem.



dašak sakralnosti međ kinezu omiljenim sveprisutnim zahodsko fasadnim pločicama



ovo je majstorsko djelo curta rothkegela koji se nagradio (puno gradio, ne dao sebi nagradu) po qingdau...talentiran...nema ga ni na wikipediji. stilski izričaj dvorcoliki



ovo nije curtovo, ali me je impresioniralo. osjetili smo dašak sydneya



ako je u kini nacionalni praznik, osjeti se veličina nacije



ispred pifofare. obratiti paznju na vrstu čaša koje su stavili oko pivske boce. kakve su ovo čaše? čaše za konjak ali na dijeti? prije ono za jesti jaje u šorbulu (meko kuhano)



samo postavljam pitanja...ali za što je ova oglodana batina u sredini?



popeli smo se i na laoshan, da malo živimo zdrav život



ne znam što je, ali se jede. nisam.


THE FEAR

U subotu poslije ručka stiže mi treća po redu delegacija iz domovine. U 15 mjeseci. Prve dvije delegacije su bili kul snalazljivi, mladi ljudi - dugogodisnji omiljeni bivsi decko (mare, preuzimam ovu frazu;) te D&J. Znali su engleski i jeli po ulici.
Sada je pak sasma drugačija situacija, dolaze Oni - Roditelji. Trebala je s njim doći jos jedna osoba koja je pak u zadnji tren odustala, sto sam presinoć saznala, i dodatno me zastrašilo. Ja volim svoje roditelje i oni vole mene, samo sto hmmm, nikad nismo bas živili zajedno što znači da nismo provodili puno vremena zajedno.
Oni su nekoć putovali, u zadnje vrijeme se kreću uglavnom po županiji.
Oni su nekoć znali engleski.
Otkad me ne uzdržavaju postali su kvazi fensi.

pripremanje terena:
kupila sam stolnjak, pravi, krpeni, skupi (ikea 90yuana) da stvori toplinu doma iako je plav
kupila sam bambusov štap i stavila ga u vazu da stvori toplinu doma
već tjedan dana zalijevam bonsaije tako da ne izgledaju odveć jadno
bacila mrtve biljke i mrtvu hranu iz frižidera
makla iz predostroznosti postavljene zamke za žohare (mama je osjetiljiva)
napunila zdjelu za voće da izgleda da se zdravo hranim
oprat ću pod i mikrovalnu
u izbu skrila žestoka alkoholna pića, nedolicnu odjeću i obuću, sex toys te zaključala. ključ je kod plinskog mjerila, da ne zaboravim
planirala oprati i zavjese, ali su bas jucer poceli obnavljati fasadu i na priloženoj slici je jasno zasto je nužno imati zavjese ovih dana. kinez se povremeno šetucka po skeli. inače to je takav paradoks - jedino što valja na mojoj zdradi je fasada, i baš nju obnavljaju. sve ostalo je ko za opijumskih ratova.


it's a view to a kill

strah:
izgubit ce se na nekom aerodromu.
nece mi donijeti svu naručenu hranu jer se mama plaši nositi staklenke u avijon. argument da sam ja zadnji put donila teglu slanih srdela, kapare i slicno nije prihvaćen kao valjan.
šokirat ce se mojim portunom jer je stvarno ružan, ne stignem ga prefarbat. plan je da ih impresionira što se svijetlo pali bukom.
šokirat ce se čime se hranim i što ne idem u kazalište.
šokirat ce se što puno koristim taksi i zaključiti da sam bahata.
zbog navike će bacati papir u zahod i zaštopat ga
zbog navike će popit vodu sa špine i imati tegobe

..i ono najvažnije
tjerat će me da se vratim u hrvacku

đizs, bojim se vlastitih roditelja

možda se izgube na aerodromu

nedjelja, 29.03.2009.

Mišomor, crv i pauk

Današnji post je sasvim nezanimljiv i sastoji se od jednog objašnjenja, jednog upozorenja i jednog pitanja. Pa krenimo obrnutim redom.




Ja sam prije 8 dana poklopila malog pauka ovim poklopcem svoje čaše za čaj. Danas sam otklopila poklopac i mali je još živ. Napominjem da nema hrane ni vode. Podloga je stol, dakle drvo, poklopac je keramički. Do kad će mali. Nisam ga namjeravala ubiti, ali mi je ipak u sobi, pa ono, nije mi baš da se šeta okolo te se razmnožava.
Dakle pitanje je do kad će mali.




Upozorenje je da sam na sljedeći proizvod umlatila 8 yuana jer je uvozni, dakle proizvedeno u Italiji, dakle nema veze sa Kinom tijekom proizvodnje. I unutar jedne rajčice našla crva, i to ne baš malog, ono 3cm barem, bijeli, kolutićavi. Pa pozivam na bojkot ovog proizvoda ako se prodaje u Hrvatskoj. Ja ću bojkotirati čim strunem još jednu limenku što imam kući jer se hrana ne baca.
A jesam li taj put kad sam našla crva ipak skuhala šalšu, je li bilo gostiju na večeri i jesu li pohvalili izvrstan umak, e...kad krepa pauk, možda otkrijem.

Pročulo se po Balkanu da ja imam štikle na špic. Svi šokirani jer sam ja zbog svoje visine korisnik isključivo niskopodne obuće. Bila. Prvo, jedne su s umjerenom petom, a druge su na špic (kakav je to špic bez pete??)
U nastavku fotosešn.
A kako sam se odlučila da je vrijeme za štiklu u ovim poznim godinama? Pa ionako sam viša od ovog kontinenta, pa par centi više ništa ne znači. Izraz 'nu šta je vel'ka' jedan je od prvih koje sam naučila na kineskom. Kao i odgovor 'nu šta's mala'.

štikla




špic




mogu se i kombinirat, samo treba pazit s bojama




ono, svarno ne znam koji tekst ide uz ovo




mozda jednom poblize upoznate ubojicu borovnica




It comes apart
The way it does in bad films
Except in parts
When the moral kicks in

Though when we're running out of the drugs
And the conversation's winding away
I wouldn't trade one stupid decision
For another five years of lies

malo stihova, onako tinejđerski
da, moram se malo srediti
pokpok

utorak, 03.02.2009.

Da sam bakterija, otisla bih zivjeti u Indiju

Ispričavam se svakom od miljardu i kusur Kineza što sam ih ponekad smatrala šporkima. Kina je zemlja reda i čistoće. Došlo mi je da poljubim Fosterov aerodrom kad sam se vratila iz zemlje spomenute u naslovu. Dok ne vidiš, ne vjeruješ. Ima krasnih stvari tamo, ali prva asocijacija će mi uvijek biti ŠPORKO. I nered.



tipična ulica



i kad grade Lutyens i ostala britanska kolonijalističko imperijalistička gamad

LJUDI
Glasni i nasrtljivi. Ja sam srećom putovala s plavim muškarcem (porozio na suncu indijskom) pa su njega cijepili masu više nego mene. A i ne mare baš za žene. Žene imaju posebna sjedala u busu i metrou i posebne redove za kupnju karata na kolodvoru. Ako do sada niste primijetili, ja izgledam kao Indijka, i ime mi je indijsko, reče mi mnogi Indijac.
Onda dam hrvatsku putovnicu, pa se začude. Znatiželjni silno.

Indijac njemu dok mu JA dajem pasoš: A gdje zemlja odakle je gospođa?

U vlaku: Čime se bavite, odakle ste, zašto živite u Kini, jel vam se sviđa Indija, koliko ćete ostat, di spavate, znate moj rođak ima hotel u Višnakrišnavaladalaramaporni, jel pratite kriket, volite li prezijske tepihe, zašto niste oženjeni, jel volite indijsku hranu, jel pušite, koliko vam strina ima dice...

Molimo putnike da ne sjede po podu u vlaku. Hvala.


OSNOVNE INFORMACIJE
Kretanje: Delhi, Agra, Jaipur, Pushkar, Chandigarh, Delhi

Valuta rupija – 1 euro 63 rs (nije rp nego rs), ili za kune maknite jednu nulu (aproksimativnije ali jednostavnije), sve dzaba uglavnom, vozi se livom stranom dakako, ali je takav nered da ponekad to i ne skužite, sad je zima i temperatura je strašnih 20-25 celzijusa, vremenska zona +5.5 gmt, svemu sto vas vozi dulje od pola sata bar jednom pukne guma, a ako nema gume (vlak) onda kasni. Deve su navodno pouzdane, ali nisam iskušala. 1h jahanja 100rs.

on u 0730 ujutro: Ja bi jahao devu
ja: Jaši
Oš ti
Jok
Dajjjj ajde
Vjera mi ne dopušta
Ali ti si ateist
Agnostik, ali ne rano ujutro
S tobom nema smisla pričati prije podne


Imate jako dugu gospođu (long lady), ali je ipak lijepa.

ZIVOTINJE
Chandigarh je jedini grad gdje je stoka zabranjena na ulicama. U ostalima se slobodnošetajuće krave probijaju kroz gužvu skupa s ljudima, majmunima, mršavim psima s čudim invaliditetom, kozama, svinjama te devama. U svetom gradu Pushkaru vidila sam dirljiv prizor kako majmun sjedi na kravi i čupka joj nametnike, krava se uto olakša za par kila, dodje pas i počne jest gofno, dodje Indijac, otjera psa, skupi gofno golim rukama i stavi ga da se suši jer to koriste kao lož matrijal.



neposredno pred opisani događaj; neugodno mi je bilo slikat, zbog psa, što ako mu obitelj prati moj blog pa ga vidi kako jede govna, to je mnogo gore nego kad ti se neko posere u čarapu



w500.png" border="0">



idilični Pushkar

Jučer sam preticao kravu (overtaking a cow) i onda me životinja napala s leđa. Nisam joj ništa rekao, možda je nečija reinkarnirana tetka.

SRETNUTI TURISTI I TURISTIČKE ATRAKCIJE

Nije Indija samo šporkica, ima hrpa impresivnih palača, utvrda i inih gradjevina. Da sam malo poetičnije nastrojena mogla sam napisati post o zavodljivom šarenilu boja i mirisa, kaosu koji ipak funkcionira, sasvim drugačijem svijetu, bogatstvu kulture...to je nekako za vodiče i tur agencije. Realnost je da čim izadjes iz aviona nasrnu taksisti i tuk tuk vozači koji te u većini slučajeva odvedu u krivi hotel i ni pod prijetnjom pištoljem neće uključit taksimetar. I srednja klasa smještaja doima se ne baš čisto, a voda je opasna.
Al nakon Indije, mislim da si spreman ići bilo gdje.
Turisti su uglavnom oni dredavi, aryuvedični zapadni ljudi koji se furaju na istok i imaju točku na čelu. Ja poštujem različite kulture i vjere, ali sam odveć pragmatična za prihvaćanje nečeg tako različitog i drugačijeg. Nisam ušla u Brahmin hram jer sam trebala skinuti cipele. Nisam ja neka fina i osjetljiva ali ne mogu bosa po površini gdje se olakšavaju sve navedene životinje iz poglavlja Životinje, plus golubovi.



kreću se u opasno velikim krdima, i Dinko je medju njima, 143. s desna, 32 red
Hrpa Britanaca, Francuza, Njemaca očito može i to čini. Provode čitavu zimu u Indiji tražeći sebe, jačajući sebe i otkrivajući duhovnost. Sretno im bilo.



evo izula sam se za džamiju u Delhiju

Gospođa koja je kraj mene pričala na telefon s mužem u Hamburgu: Dragi, moram ostati još malo, upisala sam još jedan tečaj joge...znam da sam dugo tu, ali jednostavno mi treba...ma možeš se ti brinuti o djeci...da, da vratit ću se ja...

Djevojka koja studira protestantsku teologiju: Uh, baš sam sretna što idem kući nakon 3 ipo mjeseca, imam osjecaj da se nikad neću moći dovoljno oprati, jedva čekam otići u normalno supermarket i kupiti sigurno zapakirane proizvode.
Zašto nisi otišla ranije?
Morala sam isprobati svoje mogućnosti i potencijale, recimo na prvi pogled sam mrzila Delhi, pa sam namjerno ostala tamo 3 tjedna dok ga nisam prihvatila i spoznala.

Djevojka koja je bila pod silnim stresom nakon pola semestra povijesti umjetnosti: Jednostavno sam trebala doći ovdje, osjećala sam to, studij me je totalno iscrpio.
Hoćeš nastaviti kad se vratiš?
Da ali tek na jesen, ostat ću ovdje još bar par mjeseci da se odmorim.

Neću se više zezat s ljudima koji se traže i pronalaze u toj zemlji, meni samo nije sasvim jasno, pa bi mogla počet zvučat zločesto. Svrstavala sam ih u 3 skupine: mazohisti, neodgovorni i posebni u pozitivnom smislu. Ipak sam ja (uz površnost i neproduhovljenost) agnostik, pa ostavljam mogućnost meni nedokučivog.
Neodgovornima smatram one u već poodmakloj dobi koji tamo samo bivaju, jer je toplo i jeftino i okružuju te sasvim drugačiji ljudi, pa se nećeš osjetiti bezvrijedno što samo postojiš.
Meditacija? Ako si pravi, možeš to raditi bilo gdje.
Mislim da ovaj moj antagonizam seže iz devedesetih kad su se odjednom pojavili hare krišne i kad su na vrata kucali nepoznati ljudi s kulom stražara u ruci. Ja sam tada kao mudri mladi tinejđer koji mora o svemu imati teoriju zaključila da su svi ti sektaši zli jer su nasrnuli trenutku kad smo, uslijed sranja u državi, bili najjadniji i najsiromašniji i najbesperspektivniji a samim time i najpodložniji prihvatiti nešto takvo.
Da sam otvorila koju kulu sigurno ne bih završila u zemlji (točnije gradu) koji je gadljivo konzumeristički utopljen u lošu kombinaciju kapitalizma i komunizma.

Ovo je prestao biti putopisni post.

Jednom sam se ja logirala u hotel jer je on žurio na wc.
A zasto su vam vize izdane u Kini?
Zato što tamo živimo
A što radite?
Ja sam inženjer aeronautike a gospodin je frizer.
(kasnije)
on: Zašto me svi u ovom hotelu čudno gledaju
Nemam pojma

Taj Mahal je stvarno divan. Putna Biblija (Lonely planet vodič) kaže da ga treba vidjeti u zoru. Pa poranih i vidjeh. Trava je zelena.









KUTAK ZA ARHIĆE

on: Ja bi ostao u ovom gradu još jedan dan
Ne može jer onda nemamo vremena za Chandigarh
Ali svi su rekli da je Chandigarh gofno
Onaj prodavač tapeta je rekao da je super
Zato što mu brat tamo prodaje tapete

Nakon što im je Lahore ostao u susjednoj državi Indijac je htio novi grad. Prvi plan su srolali Nowicki i Mayer ali je ovaj prvi poginuo u avionskoj nesreći, a ovaj drugi nije imao muda sam završiti. Onda je LC potkupio (neslužbena verzija, nemojte to reći na ispitu iz urbanizma) lokalnu vlast i rolao svoj projekt. Nakon sto su se ova dva ispizdila sa swot analizama.
LC je usred ničega razasuo svoj rigidni grid i podijelo budući grad na sektore. Nekako nije lijepo kad pitate gdje je nešto – u sektoru 22. Kao da smo u bolnici.
Dakle jel funkcionira? Jok. Prevelike udaljenosti, sistem prometa vjerojatno funkcionira, ali nekako nije baš. Plus nije se imalo para, pa se gradilo jeftino, a prefabricirane zgrade stare 50ak godina izgledaju ocvalo i nezanimljivo.

Nema orijentira, a i onaj sektor 1 nije impresivan kako sam zamišljala. LC je takodjer metnuo mnogo stabala, a Indijac to ne potkresuje pa zelene površine izgledaju džunglasto.
Za pristup u sektor 1 sam trebala uzeti posebnu dozvolu koja se izdaje u sektoru 9. I nisam smjela slikavati. hihi




Inače sve je puno policije i vojnika i rengena. Ulaz u metro u Delhiju ima sikjuriti ček i to odvojen ulaz za žene i muškarce. Kako se okolo kreće mnogo više muškaraca, ja bi prošla za 30ak sek i onda njega čekala 10minuta. A tamo se ne smijem se zadržavati bezrazložno. Čekam muža je bila dobitna kombinacija.
Chandigarh...neopisivo čist za Indiju, ljudi modernije odjeveni (malo manje sarija), no no krava. Kupila sam sari i kad me krojač profesionalno zamotao divno sam izgledala. Pokušala sam sama ponovo i ne iđe. Strašilo, štrašilo.

Upisali ste dva slova u jednu kućicu, molim vas da ponovo ispunite formular.
(imam lj u prezimenu)
Ali u mojoj zemlji je to jedno slovo.
Gospođo, molim vas, nemojte se šaliti nego valjano ispunite formular.

U pasošu imate nešto iznad slova s u imenu a na avionskoj karti nemate.
Zato što vi nemate š na vašoj tipkovnici.
(A kad sam imala sh na karti onda je bilo: Imate slovo viška u imenu na karti.
Jednom sam imala i sch jer mi je Njemica kupila kartu i tad me nitko ništa nije pitao.)



nesvrstana u kontekst teksta; građedivski radovi - suvremene metode

Reklama na tv...djeca se igraju sa živom kokoškom. Onda ih mama zovne obročiti i pokaže prema slavini da operu ruke. Djeca negoduju. Mama ih mrko pogleda. Djeca pokunjeno operu ruke.

KOLIKO ŠTO KOŠTA

Upaljač 1rs. U Kini je 1yuan, a sjećam se da je negdje u EU 1 euro, stoga se zalažem da u Hr bude 1kn. Soba za dvoje 300 – 900rs (indijski luksuzna). Rucak u indijskom 10 – 20rs, u malo pristojnijem do 100rs, a ako se bahatite (jesam, nakon dogadjaja iz sljedeceg poglavlja) onda večera za dvoje 1000rs. Čaj (i oni kažu čaj) 10rs. Knjige do 200rs. Taksi...nemam pojma, al jeftin. Noćni spavaći vlak 10h 250rs, 5h vlaka 130rs.



kategorija 10 - 20rs

JESAM LI IMALA PROBAVNE SMETNJE
Da. Povratila na kolodvoru u Agri. I još jednom u vlaku. Tri dana nakon toga nisam mogla ni pomirisat indijsku hranu.



srecom nisam trebala posjetiti zdravstvenu ustanovu

Nije bilo znatnih posljedica, tamanila sam zapadne vragolije. Jedan dan (nakon kaj sam se zbljuvala) ostala sam sama u hotelu piti čaj, razmišljati o bitku i njegovoj bićevitosti i čitati Kunderu.

Zovem room service:
309, molim vas čaj i tost.
O gospođa ima probavne smetnje?
Da, blage
A što ste pojeli
Neku samosu i masala dosu
A u restoranu ili na ulici
U restoranu
A kojem
Jednom u Agri, ne sjećam se imena
A gdje se nalazi restoran
Kod istočnih vrata Taj Mahala
Jel onaj u rozoj zgradi?
Nije nego u zgradi do
Onaj s krovnom terasom?
Da, taj
A jeste stigli vidjeti Taj
Jesam
Jel tako da je lijep
Je
(...)
(dolazi moj tost)
Eto vam kuca konobar
Hvala, čujem
(počinjem jesti, čuje se ugriz u hrskavi tost)
A jel vam dobar tost?
Aha
Ako vam treba još nešto samo vi nazovite
Hoću, hvala
(onda smo još malo o Pakistanu, klimi, njegovoj obitelji...)

Iz Hrvatske? Jel znaš Fadila?
Ne
On vodi turiste
A, eto ne znam Fadila
Visok, smeđe kose
Jok
Krupan momak
Nažalost ne znam

U sljedecem nastavku recenzija filma Rab Ne Bana Di Jodi, prekrasna ljubavna priča, više od 2 sata pjesme i plesa na hinduskom, te kako naći pivo u Rajastanu.

Ne gledati Slumdog milionaire prije puta.

utorak, 16.12.2008.

selo i stara klaonica

Mozda niste znali, ali do nedavno je postojala mala zajednica hrvata ( komada 2) u obliznjem changzhou. Ne, to nije moje prvotno selo; ja sam bila u hangzhou.
Bila ja u posjete prosli tjedan. cca 170km na zapad. Vlakom 1h15min ili 3h ako hocete ustediti. Ja sam djelomicno ustedila pa sam odabrala opciju od 2h20min sto se na povratku nije pokazala mudrim jer smo bezrazlozno zastali na sat vremena otprilike 15min od shanghajskog kolodvora, sto ja zbog jezicnih zapreka nijesam uspjela dokuciti. Pa sam cekala.
Changzhou je divno selo od 4m stanovnika, imaju kfc i sva ostala obiljezja kineskog mjestasca. Najveca je atrakcija dinosaur park kojeg pak nisam obisla. Ima lijepa pagoda, mnogo visoka te simpatican sljivin park. Postoji i safari park, odmah do nekog jako znacajnog arheoloskog nalazista.




tradicionalna kineska zivotinja i egzoticna arhitektura




just beautiful




pablik akvarijus zanimljivog proizvodjaca

Najkul je bila kupovina zecova. To je bio poklon odlazecih ljudi ostajucim kinezima. 2 mala bijela zeca + kavez 50yuana. Mislim da smo dobro prosli. Kasnije nam je teta kod koje smo kupili pola pecene patke za 8yuana rekla da je to jeftino. E, zecevi nisu za jelo, kupljeni su u pet shopu, tj na pet pazaru.
Vi svi mislite da kinez jede ono sto mi drzimo za ljubimce, ali oni strogo razlikuju ljubimca od hrane iako je ponekad ista vrsta zivotinje, npr pas. Bar su mi tako rekli. Mozda kad stegne kriza...
Ma vole oni bestije samo ih mozda ne tretiraju bas. Recimo ne znam kako paze cvrcke koje kupuju u minijaturnim kavezicima. Ili kad vidim zaljubljeni par kako seta parkicem a ona sva u rozom i mlatara stakorom u cibi. Ne znam bas koliko to pozivi.




prizor s pazara ljubimcima...mislim da se klade koji ce prdnut...ja bi rekla onaj na C 5

Vrativsi se u grad, ugostila sam odlazecu zajednicu hrvata, te smo jednog popodneva posjetili klaonicu. Zgrada mi je bas simpa, iako su je danas utopili u klasicni koncept skupi-ducan-restoran-u-staroj-zgradi. Originalno je to bila klaonica i u svoje vrijeme (1930e) naj medju klaonicama u svijetu. Svinje te krave placale su tu glavom, i kako je jedan lik rekao to je bila tako dobra organizacija da bi usla krava a izasao odrezak.
Komplicirano izgleda zbog razlicitih korisnika komunikacija, i bilo bi pravo veslje napraviti arhitektonski snimak iste.
Mislimo da smo smotrili i odvod za krv.










Ako netko hoce posjetit, nalazi se malo istocno od krizanja haining i wusong, kod hotela jiu long.

Kako je zazimilo pojavila se potreba za vjetrobranima. Kako se to ne projektira, onda se u hladne dane metnu ove gadne plasticne trake.




I nagradna igra za kraj:
sto je ovo i kako se dozira. Nije ekstrakt kengura

kinez zakopao

četvrtak, 27.11.2008.

Podzemlje i kuhana jaja

Postoji podzemna i nadzemna željeznica, postoje pothodnici i nathodnici. Neke životinje žive iznad a neke ispod zemlje. Krumpir iskapamo, jabuke beremo. Struju možemo voditi podzemno te nadzemno, ali koju kitu kinez postavi ove cijevi pred kucom mi? Samo su izronile jednog jutra. Idu podzemno ispred kolnih ulaza. Mudar kinez, iako se ne bi cudila da su ih prvo postavili nadzemno, onda zakljucili da ipak auto treba gdjegod ući u dvorište, pa onda tek ukopali.





Eto, to je moja ulica u snenom ranojutarnjem raspoloženju. Začuđujuće prazna. Zove se Fuxing zhong lu. Za mudrice koji su instalirali podršku za istočnoazijske znakove
t-ď. Čita se fu-šing-č/džong-lu. Lu znači ulica, ali ne u svakom gradu. Recimo u Beijingu je češće jie (đie). Zhong - znaci srednja, što znači da postoji i istocna i zapadna, sve skupa bit će 10ak km. Ako mi hocete poslati štogod za božić...
1315 fuxing zhong lu, lane 1, apartment 408 200031 shanghai, china
Nitko nema imena na vratima, samo brojevi. 408 znači da sam na trećem katu.
Nikad nisam ništa dobila osim računa.

A računi se mogu plaćati u dućanu. Moj kvart vrvi obrtima 0-24 (Lawson, Alldays...), bila sam sva usplahirena tom ponudom, ali tamo nema nista jestivo za ćalabrcnit osim instant nudli (očaj, samo u teškoj krizi) i jeftinog sušija (nije loše). Ima papaka i krilaca dakako, ali to ne konzumiram. Pored kase ima nesto kuvane hrane u nekakvom kazanu. Riblje okruglice, slatke hrenovke, jaja. Imaju i mikrovalku, pa ako kupite nesto za tu vrstu pecice, teta ce vam rado podgrijat. Da jadan kinez ne bi preskocio topli obrok. Napominjem da ti ducani izgledaju fino, cisto i ki. Ako pri povratku doma pripiti zadjete u koji po sok ili vodu, nikad se necete sjetiti u kojem ste bili. Svi su isti.

Jedno kuhano jaje, pivo i struju bih platila. Otvorite mi bocu, molim vas. xie xie

Jos nesto o hranidbi kineza. Ima jedna teta, zapravo organizacija teta kod mog ureda koje se u ruckovnoj pauzi lociraju u jednom dvoristu u Xiangyang lu, rasklope stolić, postave 20ak tećica i prodaju gablec. Super hrana, 7.5 yuana. Oko 1330 se pokupe. Ne zelim ni znati gdje to kuhaju, a ni kako. Ma ni sto.

Imam novu cimu. Zapravo onaj djecak s kojim sam prije zivila i nije bas bio cimer jer je samo placao stanarinu, a zivio kod cure. Kinesknje dakako. Sada je posljednji put produzio vizu, pa je ta zadnja 3 mjeseca odlucio zaista zivit s njom. Bio je idealan sustanar. Par puta smo se sreli u stanu i onda bi objasnio da je samo dosao po nesto i da ce brzo otići. Nakon tog kvalitetnog pripadnika slavenskog naroda, dodje djeva iz us and a koja zaista zivi tu. Malo je bilo cudno na pocetku, ali je ok. Ima tako jedinstveno ime da ce se sigurno moći doguglati do mog bloga ako ga napišem, pa neću. Na zahtjev šaljem na mail. Priča kineski, pa sam napokon doznala što mi susjeda hoće reći. Priča i farsi, al to joj i nije baš korisno ovdje.
I čita ove znakove, ma super je.

Bio Charles Jencks u Shanghaju, odrzao predavanje na Tongji sveucilistu. Nista niste propustili.

Čula sam da je sanader rekao da nece kriza u nas. Nije ni ovde frka kaže kinez.
Ponosim se svojom hrvatskom domovinom i privremenim boravištem u kini.

petak, 21.11.2008.

Tf = (9/5)*Tc+32; Tc = temperature in degrees Celsius, Tf = temperature in degrees Fahrenheit

Razvijam teoriju koja bi dokazala da su ljudi mudriji sto zive u hladnijim krajevima. Trebam jos malo znanja prikupit, a onda cu srolat znanstveni rad, prodat ga nekome i upisati postdiplomski u svojoj struci na nekom finom sveucilistu. Sto biva hladnije, sve mi se manje radi, a sve vise mi se opet studira. I upravo to moje stanje podupire teoriju radnog naziva Tropicalia.
Da jos malo pojasnim - civilizacije u toplim krajevima ne razvijaju neke pretjerane mudrolije jer im nije potrebno za prezivljavanje. Tu i tamo skupis neko voce, ulovis ribu i uzivas u lijepom vremenu. Ajde budi tupavi beskucnik u Laponiji. Mrtav. Dakle oni po tropima su i ljenjiviji, jer se jednostavno ne trebas prevec truditi da bi prezivio.
Nemojte mi sad pokusat osporit teoriju primjerom Starog Egipta, koji su, kao, bili silno napredni. Jest da imaju toplu klimu, al im je zemlja u kurcu, pa je treba navodnjavat, dakle treba mozak za prezivit, pa kad su vec razvijali sustave irigacije, mudraci su i slobodno vrijeme skontali stogod o brojevima, zvijezdama i graditeljstvu.
Sta rade ljudi s Kiribatija, Palaua, Samoe, Arube i Cookovog otocja? Nista! Jedu banane. Jedino bi malo trebali razviti gradjevinu zbog tropskih oluja, no tu je prevladala ljenjivost, pa radije vise puta grade jednostavne kolibe.
Nije teorija bas ovako banalna, ali ne smijem otkriti sve.

now you've had your fun
under an air-conditioned sun
it's burned into your eyes
leaves you plain and left behind
see them eyes and fall
into the jaws of a pestilent love



mareda jedne jeseni


Uspjesno sam prosla kineski medical test, e da bi me pustili da mirno zivim tu. Bilo je to lijepo iskustvo. Bolnica za strance, cisto, uredno i tehnoloski napredno. Stranci u onim bijelim kaputicima. Prvo ispunis malo fomulara, onda krenes na odiseju od sobe do sobe. Malo kafkijanski; setas sa svojim papiricem, skupljas pecate, kao na kraju semestra. Obavili su sljedece:

ekg
ultrazvuk
vadili krv
pregledali kicmu
sluh, njuh, vid
rengen gornjeg dijela tijela
izmjerili tlak

Krv mi nikad nije bila bolja, prvi put u zivotu nisam anemicna. Liu je rekao da i udisem metale pa da je to zbog toga. Ja mislim da je zbog puno povrca i caja. A mozda je i melamin zdrav. Istestirali su sve zivo, nisam ni znala da ima toliko stvari u krvi. Kod nas bi uglavnom izmjerili 10ak stvari, a od kineza sam saznala i da nemam sifilis, sidu i jos stosta napisano u meni nerazumljivim skracenicama. Dakle nemam bolesti koje su prijetnja za public health. Nisam ni daltonist (to nije podatak iz krvi).
Tete su bile fine i pristojne, a ne kao one rospije po nasim zdravstvenim ustanovama (ne sve, naravno, ali solidan broj). Povremeno se sjetim svojeg bolnickog iskustva uzrokovanog oteknucem desnog kaziprsta.
Kad nekom pricam o tome, uglavnom kazem da sam u to vrijeme mnogo crtala za fax, ali sam uz to jednako revno igrala serious sam-a. Dakle, xx sati dnevno klikala misem. Sanjala sam one kosture i autocad. Desni kaziprst je bio velik i izvan funkcije. Otisla sam kod opceg doktora te kod nekolicine specijalnih ali se misterija nikad nije rijesila. Jedna je teta zakljucila da sam imala traumu koje se nesjecam. Traumatolog je mislio da je reuma, a reumatolog nije. Rengen je otkrio rupu u kosti prsta mi kaziprsta sto je produljilo opce cudjenje zdravstvenih djelatnika na jos par dana. Zatim me neki mudrac poslao na rengen druge ruke, pa da se usporedi. Rengenski tehnicar me pitao kad sam se zadnji put izlagala zrakama x (valjda sam mu bila poznata). Rekoh prije 5 dana. Ma dobro, rece on, rengenske zrake nisu nikog ubile. Usljedilo je veliko otkrice – imam rupu i u kaziprstu lijeve ruke. Kakvo razocaranje! Taj zadnji rengen mi je jedan od naljepsih u zivotu. Nadam se da ga nisam izgubila negdje u velikoj seobi slavena.
Sjeta me uhvati kad se sjetim dogodovstina s Prstom i konstantnog zajebavanja o mom invaliditetu. Prosla sam ja jos i fizijatra, dala krv, piskila u casicu... Kako je prica zavrsila? Zavrsio semestar, zavrsila serious sama, prst se odmorio i vratio u prvobitno stanje. Od tada ga pazim, ali ne voli sketch up i sportove s reketom. A bas se navukla na skvoš.
Bas sam fino nasrala post. Ima ovde u kini jedan decko koji isto pise blog. Prvo je bio informativan, a u zadnje vrijeme se sve vise gubi tj postao poetican. Valjda to tako dodje.
Tropicalia i to objasnjava.

heroji tjedna:


Ernst Neufert (zidar i autor Bauentwurfslehre), i kinez ga znade
Marc-Antoine Laugier (svecenik i teoreticar arhitekture), zivio prevec davno da bi imao sliju

sto sam ovog tjedna uspjela kupiti bez rjecnika? prezlu (kruh, mrvica, jesti), te (o i ja) brtvilo za prozor (prozor, vjetar, puse, hladno+ruke, noge)

utorak, 04.11.2008.

Tata kupi mi auto i nadji decka

Vratih se u Shanghai. Po dolasku poslah roditeljima poruku da sam stigla kuci. Onda su me nazvali i rekli da pripazim sto smatram kucom.
Lijepo je bilo 20 dana u Hrvatskoj. Cak me neka sjeta uhvatila pri polijetanju s Plesa. Onda smo usli u oblak.
Nitko ne zna na koliko dugo sam ovaj put otisla u Kinu. Obecala sam da necu dugo.



Prizor iz lijepe nase

U Shanghaju nista novo.
Jesen stize, magla ili smog, nema razlike.
Postajem vegetarijanac. Strah i od jaja.

U mom uredu ima 50ak Kineza. 95% ispod 30. 80% u braku. Hrpa djece, nekoliko trudnica. Ovdje te se roditelji srame ako imas 26 i brak nije na pomolu. Ako je zena presla tu granicu, gotovo da joj nema spasa.
Kako je kineski roditelj doskocio tome da ga ne bude sram u drustvu? Da se ne srami da mu jedino dijete stari neozenjeno? E, pa nadje se s ostalim nesretnim roditeljima u parku u nedjelju i onda trejdaju djecu. Korisnije nego da na misu idu. Ne njeguje se ovdje vise institucija dogovorenih brakova, ovo je vise kao namjestanje dejtova. To je zapravo skroz prakticno. Ako vam starci ubodu nekog komada, u startu je rjesen onaj biblijski problem medjusobnog upoznavanja roditelja.
Odmah se razmjenjuju podaci tipa visina, tezina, stupanj obrazovanja i placa. Pa ako vas roditelj voli, necete bas dobit nekog kamiondziju od 150kg.

Evo vec mogu zamislit svoju mamu (koja mi je nedavno spocitnula da se nikad necu udati) kako, recimo u parku Emanuela Vidovica sjedi na klupici sa mojom slikom u ruci...pridje nesretni otac neozenjenog inzenjera morskog ribarstva...

On: o gospodjo, lijepe li kceri...
Kraljica majka: ma je vraga, vidite da ima veliki nos i sva je mrsava
On: pa nije ni moj mali bas cvice...a jel obrazovana?
Km: a je, inzenjer, a vas?
On: i on, a i zaposlio se nekidan, nije bas u struci al glavno da radi, dali smo mu starog renola peticu...
Km: krasno, ova moja voli krntije, jos pati sta smo prije 7 godina prodali stojadina
On: moj sin je dobar ko kruh, ni mrava ne bi zgazijo
Km: moja je kad je bila mala izmislila je sredstvo za tamanjenje mrava

I onda lijepo dodje mama kuci i kaze mi da sutra navecer imam dejt. Sta je tu lose?

Ako cete Kineza, slozite si portfolio na A4, jednu fotku i u nedilju pravac Renmin park.

A ako vam ne smetaju ovakvi prizori




odite u Yunnan, juzno od sunca, zapadno od Shanghaja. Bas nam je bilo lijepo.

srijeda, 01.10.2008.

danas je dan republike

Jao ovaj blog gotovo nema smisla. Al hajde neka postoji i dalje. Ako se Siva preseli u Split, mogla bi je zaposliti kao kolumnisticu 'Iz Sibenika preko Zagreba u Split'. A kako planiram provesti zimu u hibernaciji, mogu retrogradno pisati kako sam ljetos haracila po Shanghaju i okolici.
Malo je zahladilo, i osjecam se odgovorno zbog toga. Jedne veceri caskah s prijateljima skajpovski, i buduci da sam investirala 99y u nekvalitetnu kameru, mogli smo se i pogledavati. Ovdje je bilo jako vruce, ja se skidala, oni (locirani u Zagrebu) dugi rukav. Pa sam se ja smijala kako je njima hladno a meni vruce. Sutra ujutro sam se probudila i bi hladnije.
Dakle ja stizem 14og, ako ima jos netko tko to ne zna. Onda se vracam pocetkom 11og. Prvo cu biti malo u Zagrebu pa onda u Splitu pa onda opet u Zagrebu. Sad se silno veselim, ali da odlazim za stalno, bila bi tugaljiva.
Kao sto naslov kaze danas je praznik, iako je cijeli tjedan praznik. Sluzbeno 3 dana, ali se radi vikend prije, pa se spaja pa ispadne tjedan. Kinez opet marljivo migrira kao i za spring festival (ono u veljaci kad sam ja pobjegla iz zemlje jer mi je viza to dopustala, ah). Karata za vlak nema, pa je avion rjesenje. Tako ja odoh sutra u Kunming, provincija Yunnan - juzno od oblaka. Kazu da je krasno. Vracam se 11og, a 13og letiiiim kuci. Kako imam ubit 5 sati presjedajuci u Istanbulu, mozda tada poblogujem. Da, i letim u Ljubljanu pa onda u Zagreb. Ah ti Turci (Turkish airlines).
Pruzam turisticke informacije o sljedecim destinacijama koje posjetih a ne spomenuh...


Luodian, lazni svedski grad. Sat-dva busom. To je jos Shanghai. Rekli svedjani da nije bas. Za pocetak ono sto izgleda drvo nije drvo nego gips, npr daske po fasadi.


Qiandaohu, jezero tisucu otoka, Zheijiang provincija. Vlak do Hangzhoua, cca 1.2h, pa bus par sati. Zvuci romanticno dok ne skuzis da je ujmetno i da ima 1078 otoka. Dakle i ime laze. Al je lijepo. A mi se kurcili sa drzavom s 1000 otoka. Kinez to u jedno jezero uvalio. Slija je s vecernje zabave na nekakvom trgu. Za turiste. Mi smo bili jedini stranci. Dakle, zena je prvo obrtala cup nogama, onda dijete i na kraju dijete i cup. Nadam se da je ona majka tog djeteta pa da preuzima odgovornost. Ma isto ko ljetna terasa hotela Maestral, Tucepi.
A glavna atracija turisticka je bila polivanje vodom. Svi su uzeli neke zdjelice i grabili iz velikih zdjela u obliku brodica i polivali se. Silno se Kinezi veselili. I jedan Rus.



O, da, jucer sam bila vani (kakvog li iznenadjenja) i upoznala sam Kineza - prvog koji mi je bio privlacan, a mislim i ja njemu. Mnogo razglabamo zasto nas bijele djevojke ne privlaci Kinez i ima dosta teorija od kojih je meni prihvatljiva ona da nisu dovoljno muzevni. A opet, privlacni su mi gotovo androgini bijelci, pa nije bas da trazim borca s medvjedima. Ma ne znam. Zapadnjacima odgovaraju kineske djevojke, to je sigurno. Iako mi je bijeli kolega iz ureda rekao da samo luzeri mogu biti dugo u vezi s Kineskinjom. On ima Japanku i planira je ostaviti, al mu nekako ne ide. Azijska zena.
U svakom slucaju, meni je bio napet Kinez!!! Dobro je da dolazim nakratko doma, mozda mi se mijenja percepcija. Znat cu kad ugledam grupacije dinarida u mom zavicaju.
Al ovaj je Kinez stvarno dobar.



Zhujiajian, otok, kupala se. Istocno kinesko blatnjavo more. Ne znam objasnit kako doci do tamo jer sam bila s ljudima koji su tamo vec bili i znaju kineski jezik. cca 6 sati busom, ako nije guzva za trajket, onda drugi bus kratko pa taxi. To je negdi kod Putuoshana.






Tulou - tradicionalne kuce kineske Hakka manjine. Zakoon, otici, pogledati. Moze se i spavat u nekoliko njih. To je kraj Xiamena. Sat ipo avionom prema jugu, Fujian provincija. Potrebno osnovno znanje kineskog za pronalazenje puta. Seoska idila, unesco stavio sapu na tuloue.

Kako bi nam put bio raznovrsniji, povratni let smo uzeli iz Shantoua. Ne to radit! Jedan od najgadnijih gradova. Ex kolonijalni, cetvrt s euro zgradama je najsiromasnija - ceka se rusenje. Polunapusteno, smrdljivo, tuzno. Neka mi kad sam htjela biti alternativna. Tamo govore poseban jezik.



Ova arhitektonska radost je s Gulangyua - otocica ispred Xiamena. Preporucljivo. Pjesak samo. Biciklo zabranjeno.
Kad smo vec kod bicikla, jos nisam prezalila ukradeno mi biciklo. grrrrrr!!!!!!

Pred koji tjedan sam otisla posjet svom selu Hangzhou. Osla vidit Ćiperfildov muzej. Jos nije dovrsen, a na njegovom sajtu je. Laze.


Ovaj Kinez livo jede rizu, a ovaj desno bulji u ovog sto jede. Bila je pauza za rucak pa su nakon rize svi lagano pozaspali. Ciglu pod glavu i zzzzz. Na betonu. Jedan je mudrac zaspao na toplinskoj izolaciji. Valjda je on voditelj gradilista pa ima specijalan tretman.



Ovo vam saljamo bicvice.
Ajme sta je bo dobar onaj Kinez jucer.
A je, pila sam, al svejedno.

Kako je danas spomenuti National day, malo je guzva. A ja se biserka dogovorila nac bas u centru centra Nanjingxilu.



Oprala sam robu




Volim ja svoj kineski stan u kineskoj zgradi. Osim sto ne volim Kineze koji kradu bicikle. A pun portun bicikli. Neke izgledaju kao da su tamo od opijumskih ratova. A moju su maznuli, gamad.

Uh, onaj Kinez jucer.
Da maznem Kineza?

srijeda, 20.08.2008.

olimpijski

Mala je vjerojatnost da netko jos uvijek provjerava ovaj blog, a i svi ste na godisnjem. E ja nisam, ali sam danas malo besposlena. A i splet neobicnih okolnosti je rezultirao time da imam slije.
Od zadnjeg posta se mnostvo toga dogodilo, npr. noge mi vise ne smrde.
Dakle sto je sad najvaznija stvar na svijetu? Olimpijada! Ne znam jel' tako svugdje ali u Kini je. A ja sam u Kini. Napokon u odgovarajucoj vremenskoj zoni.Tako je mene ponio olimpijski duh pa sam prosle srijede otisla na nogomet misleci kako bi bilo lijepo da odgledam bar nesto olimpijsko.


80 000 dusa
Nogomet je jedino olimpijsko u Shanghaju. Krenula sam na Belgija - Novi Zeland, al kako su karte vezane (glupo!, zato su dvorane prazne) prvo sam s radoscu pratila napetu utakmicu Korea - Honduras. Pivo je bilo 5yuana, pa su 3 sata nogometa naprosto
proletila.



Dobar stadion, efikasno punjenje/praznjenje.
Potom sam otisla na jednu oprostajnu veselicu (postala sam profesionalac u tome) koja je rezultirala budjenjem u stanu kraj zeljeznickog kolodvora sto je pak rezultiralo kupnjom karte za Beijing za vikend.Onako vesela kako samo ja znam biti ujutro, na taste, cak nisam koristila salter s english speaking service. Naime naucila sam dane u tjednu na kineskom i hard/soft. Izmaglicaste misli moje nisu valjano procesuirale povratne informacije, tj jesu ali su bile jako kul, te sam sretna bila sto uhvatih zadnje karte - spori vlak, hard seat, 1500km, 13h sto se malo oduzilo, jel....
Subota ujutro - opet Beijing. Bila sam prije oko tocno (hihi) 5 mjeseci i vidljive su razlike.
Niknulo je nekoliko novih metro linija, x-ray na svakoj metro stanici, elektronske karte (nema vise teta koje cepaju onaj papiric socijalni), trava je zelenija (jeste li vi tamo culi za teoriju da su bojali travu da bude zelenija?), zatim Kinezi stoje u redovima, ima vise ograda i pravila kuda se smije a kuda ne, cuvari cuvaju jos neshvatljivija mjesta. Ima hrpa stranaca s akreditacijama oko vrata.
Promet je i dalje guzvast iako imaju par-nepar dane, al imaju i olimpijsku traku, pa ti dodje na isto.



Nasla sam se s K-em (kad sam ti ja samo slovo i ti ces meni bit!), osli u hrvatsku kucu, kupili karte za rukomet (onaj koji smo popusili), maznuli malo dimsija i prsuta. Mislim, dimsi su donili, a paski i sve one ostale delicije sirne?
Glavni olimpijski komplex je podijeljen u dva dijela i naravno da je rukomet u juznome a gnijezdo u sjevernom. Tako smo malo bauljali po juznome, pivo je opet bilo 5yuana.


Cesta koja dijeli sj i jug.



Mislim da je ovo rukometna dvorana. Nije da sam toliko zaboravna, nego postoje dvi iste, jedna nasuprot drugoj, pa se ne sican koju sam slikala.
Gofno.
Kako nema Hrvata po Kini, siroti sportasi gledaju jedni druge. Tako su vaterpolisti dosli na rukomet. Kasnije smo s tim divnim brkatim deckima zavrsili na pivu. Svi su se iscudjavali kako je netko svojevoljno odlucio zivjeti u Kini (ja). Kao argument za povratak jedan simpaticni gospodin mi je naveo janjetinu.
Kad smo K & ja malo ogladnili, narucili smo nesto za prigrist. Izmedju ostalog i crna jaja koja su prouzrocila sok i nevjericu. A jaja ko jaja, samo crna. Oni ne smiju to jest (sportasi), a rekli su da ne bi probali ni da smiju. Curice.
Momci su odgovorno otisli spavat u odredjeno vrijeme i zato su u ponedjeljak satrali Kineze.
Niko mi u uredu nije ni zucnuo cestitku, a znam da svi znaju. Cestitali su mi za srebro u pucanju, ko da sam ga ja osobno zasluzila.
U nedilju sam rjesila kulturno povijesni zaostatak - Temple of heaven. Mnogo sam ja vaznih civilizacijskih vrijednosti vidjela kroz izmaglicu vlastite neodgovornosti veceri prije. Eto i jos jedne. Naravno da je prekrasan i preogroman (kao 4 Zabranjena grada). Srela Srbe.


Slika je netipicna.

Nedilja navecer, opet u vlak, a srce mi se cepalo i silno mi se ostajalo. Al bas je bilo jako vazno da se u ponediljak pojavim na poslu. I jucer isto.



Imali smo zastavu s kineskim znakovljem. Znacenje je 'idemo Hrvatska'. To je K-jevo maslo. Ja nisam toliko domoljubna.




Ovih se pazite. To su volonteri u hrvatskoj kuci - znaju hrvatski. Uzasno smijesno. Inace, u Beijingu se moze studirat hrvatski, iako ne znam tko bi se odlucio na to. Sve mi mirise na nekakvu direktivu...

A i mogla bi se turisticka zajednica ili ko vec prestati igrati s ovim Markom Polom. Malo me je stid u svijetu da smo ga mi prigrlili zbog 1% sanse da je rodjen u onoj kuci u Korculi.

Naravno da nisam zapostavila arhitekturu. Skoknuli smo do Stevena Holla. Simpaticno.



I secer na kraju

četvrtak, 10.07.2008.

Zavrsila kisna sezona

Jucer smo moj prijatelj Mirko M. i ja caskali o drevnom pitanju - sto dolazi prije izvedba ili izvedbeni plan. U Kini i Karlovcu odgovor je izvedba. Prije caskanja razmijenili smo jednu divnu, produhovljenu korespodenciju koju evo objavljujem u nedostatku volje za pisanjem o drugim temama. Malo mi steka konstrukcija recenice na hrvatskom, jel?
Ako bi mi netko sponzorirao patricipaciju za ljetnu skolu arhitekture nek se javi. Za uzvrat projektiram, prevodim, pilam drva, plesem, pisem, perem...sto god, samo da je na p.

Danas je obljetnica - 6 mjeseci u Kini. Tek. Slijedi pismo s mojim pitanjem, te osebujni Mirkov odgovor. Ne dajte se zbuniti, pismo je originalno bilo naslovljeno na dvije osobe, al druga osoba nije odgovorila. Druga osoba takodjer nije onlajn pa ne mogu autorizirati koristenje imena.


Draga X i Mirko,
Ovo je jedan intiman upit za vas dvoje mojih dragih prijatelja. Naime ja znadem da vi imate iskustva s necim sto mene zadesi tek prije koji tjedan. Malo sam jos u soku i ne znam se nositi s time. Znam da nije to tako strasno, ali, ponavljam , prvi se put suocavam s time, pa mozda malo i pretjerujem. Da vam pojasnim kako se to dogodilo, zapravo kako sam otkrila da imam problem. Jedne ljetne veceri u subtropskom gradu dodjoh doma te se htjedoh opustiti uz pifo hladno. Kako bijah oprala pod recentno, izuh se. Nakon sto sam desetak minuta trazila sve
daljinske koji mi trebaju za potpuni uzitak i uzivanciju, izvalih se na sofu. Kad odjednom, iznenada, osjetih to. Jao, osvrnuh se. Sama. Pogledala sam ih, izgledale su nevino kao i uvijek. Malo smo se gledali sa sigurne udaljenosti, kad odlucih da se moram souciti s time. Sunositi, tocnije.
Moje sumnje su bile potvrdjene, smrde mi noge.
Naravno da sam svu krivnju svalila na moje 30kunske cipele (koje je kolegica platila 100kn jer se ne zna cjenkati), ali ipak...dok sam ovdje tesko da cu kupovati drugacije cipele. Ovako se bolje uklapam u okolis i okolinu, imam vise cipela, a i postujem generalni koncept prolaznosti i potrosnosti. Uostalom, isti Kinez proizvodi i Prada
cipele koje kostaju par tisuca.

pitanja:
Jel to postane permanentno kad te jednom strefi?
Ima li lijeka?
Jel me mozda netko zarazio time?
Cime se peru noge?
Neki posebni tretman?
Sto kad vam dodje da se izujete na javnom mjestu?
A u uredu ispod stola?
Sto kad se zvjerski povatate s nepoznatom osobom u klubu, pa u taksiju, pa u liftu, pa ste vec na korak do kreveta...da kazem - cek tren da operem noge?
Jel prehrana utjece na intenzitet smrada?
Ako ne operem noge navecer, jesam li sigurna od komaraca?
Moze li biti uzrok smradu sto mi se nedavno pivo ulilo u cipele, a ja ih nisam oprala (nemojte mislit da imam jedne, dogodilo se na nekoliko)?
Jel opasno spavati sa zatvorenim prozorom?
Hoce li i mom djetetu smrditi noge?
Jel moguce da smrdi samo lijeva?
Lijeci li akupunktura ovo?
Hocu li imati problema s vizom?
Jel vas roditelji i dalje vole?
Ima li utjecaja na karijeru?
Ima li nade za nas?


Napominjem da jos nije kiselo, al me strah da ne postane.

ODGOVOR

teorija je da obuca i osobna higijena imaju utjecaj na tvoj problem ali teorija stoji samo zato jer mislim da jos nisu dekodirali gen ili genom smrada. to s genomom je druga teorija, a treca je naravno da se radi samo o iznimnim talentima koji bez ikakve upornosti u treningu i odrzavanju imaju sve predispozicije da u bicvama rade sirišta.

vidim da si tek nacela problem i da se jos nisi susrela sa mnogim neugodnim situacijama ali brzo ces i to :)

npr, tete uzima mjeru za skracivanje hlaca i mora se sagnuti i iglicom oznaciti duzinu, ali jao, to znaci da je dosla preblizu mojim bicvama i pada onesvjestena.....

zašto pricam da sam dobio povisicu? perem lovu koja mi je preostala od zadnjeg posjeta postanskom uredu. imao kamencic koji me strasno nervirao pa rekoh da ga izvadim. svi se srusili, kamere i alarm izgorili, ja otsetao s penzijama....

opasno je spavati sa zatvorenim prozorom, jos je opasnije ujutro pritisnuti prekidac....

e sad sto se tice karijere.... zatekes li se na poslovnom sastanku, seminaru ili u nekoj slicnoj situaciji najbolje je noge gurnuti nekome drugome pod stolicu. s obzirom da imas duge noge mislim da ti to nece biti problem. ja sam recimo, u bolu na bracu toliko usmrdio slape da to nije bilo za virovat.... i na jednom predavanju sam skuzio da nekome smrde noge.... malo poslje sam skuzio da sam ja taj kome smrde noge... slape sam gurnuo jednome pod stolicu, noge drugome i kao nije moj posao....

mislim da pranje nogu, pivo u cipelama isl. nema utjecaja na smrad....

ako s jako smrdljivim nogama odvuces osobu u lift a taksi pa do kreveta.... hm, mislim da bi se mogla suocit s tuzbom za silovanje.....

smrad ne ljeci ni akupunktura ni bilo kakva medicina, sluzbena ili alternativna.... jedini ljek je amputacija, no kao sto znamo nakon amputacije covjek jos uvjek moze osjecati svrab u amputiranom dijelu, a kod amputiranih stopala moze se jos povremeno osjetiti opor smrad....

veca je vjerovatnost da ce ti djeca bit klempava nego da ce im smrdit noge ali ovo zadnje je uboitije.... ako se primjeti u vrticu, najbolje je sa sobom kuci odvesti necije drugo dijete.....

roditelji te mozda ne moraju prestati voljeti ali to sve naravno ovisi koliko bi te tvoji roditelji voljeli i da si srbin, zidov ili crnac....

i tako, sto se prije naucis nositi s tim bit ce ti lakse.... mozes na sebe gledati kao na neku posebno talentiranu osobu: neko dobro i lijepo svira klavir, nekome mocno smrde noge.... i najbolje je ne sramiti se toga... kad je vec u djiru zdrava hrana, zasto nebi bio i prirodni smrad.... os smrada, kao sto znamo, jos nitko nije umra, a osim toga - kad je tvoje i ne smrdi zapravo bas tako jako :)

petak, 20.06.2008.

samo kratki

Kako sam prosli put bila zamolila repku da lipo igraju, ponavljam provjerenu taktiku. Dakle, pliiiz pobjedite, ovaj put cu bit sama medju Turcinima. Moooooooolim vas satarite ih. Imam i pravi dres i kravatu na kockice.
Inace krasno je kad ovde gledate utakmice, sto kad odete u birtiju tamo originalni nacijonalni navijaci. Pa ako vam se svidja neka nacija, samo odete na tekmu. Ja ciljano otisla na Spanjolska Svedska. mmmm

Naravno da nemam vrimena ni za sta, pa samo teletext vijesti.
Prvo zahvala Marijani B. sto vrijedno komentira i postavlja pitanja a koja ja zaboravim odgovorit. Dakle Luku sam nasla za sankom u svom uredu na jednom predavanju, a gle cuda, danas on drzi predavanje o Hudecu. S druge strane sanka.
Drago mi je da me opet citaju poznate licnosti. Moram dat malo materijala Framptonu, naj mi je draze kad mi on nesto posere.
Silno sam sretna sto je zensko mlado obitelji Jelaska u inozemstvu pa ce njeni roditelji ostavljat saljive komentare. Moji se jos bore sa skajpom.
Dragana K. za 10 dana se selim iz Yuang Jing u Fuxing Zhong, pa javim adresu kad se stvarno preselim. Ne znam broj, a kakva mi je nova zgrada ne znam ima li i sanducica. Al stan je lijepi. A jeftin, a duplex. Nemam iskustva s pentranjem u sobu...ako kolega Pticic moze savjetovat - jel se bolje drzat za zid iili ruckicu?
Inace cestitam kolegama sta taru po arh natjecajima. I ja peglam natjecaj, hihi.
Prodala torbu za macu, kupila cipele.
Sve vas liubi Liu Bi

Bilicu, osveti se za Krbavsko polje!